U izvješću o Hrvatskoj koje je objavljeno danas, CPT poziva organe vlasti Republike Hrvatske da poduzmu odlučne aktivnosti kako bi se zaustavilo zlostavljanje migranata od strane policijskih službenika, te kako bi se osiguralo da slučajevi navodnog zlostavljanja budu istraženi na učinkovit način.
Odbor je obavio brzi reaktivni posjet Republici Hrvatskoj od 10. do 14. kolovoza 2020. godine, a posebice uz područje na granici s Bosnom i Hercegovinom (BiH), kako bi ispitao postupanje policije Republike Hrvatske i pravna jamstva koja su na raspolaganju migrantima lišenima slobode. Delegacija CPT-a je također detaljno ispitala procedure u postupanju prema migrantima u kontekstu njihovog protjerivanja iz Republike Hrvatske, kao i učinkovitost nadzora i mehanizama utvrđivanja odgovornosti u slučajevima navodne zlouporabe policijskih ovlaštenja tijekom takvih operacija. Također je obavljen i posjet Prihvatnom centru za strance Ježevo.
Izvješće naglašava da se, po prvi put otkako je CPT započeo posjete Republici Hrvatskoj 1998. godine, Odbor suočio s poteškoćama u suradnji. Delegaciji CPT-a su pružene nepotpune informacije o mjestima za lišavanje slobode migranata te se je suočila s opstrukcijama od strane policijskih službenika u pristup dokumentaciji koja je neophodna kako bi delegacija provela mandat Odbora.
Pored posjeta policijskim postajama u Hrvatskoj, delegacija CPT-a je također obavila mnogo razgovora cijelom dužinom hrvatske granice u Unsko-sanskom Kantonu BiH, gdje je dobila brojne vjerodostojne i suglasne navode o fizičkom zlostavljanju migranata od strane hrvatskih policijskih službenika (posebice članova interventne policije). Navodno zlostavljanje se sastojalo od udaraca dlanom (šamara), udaraca nogom, udaraca pendrekom i drugim tvrdim predmetima (npr. kundakom/cijevima vatrenog oružja, drvenim štapovima ili granama drveta) u različite dijelove tijela. Navodno zlostavljanje je prema svjedočenjima naneseno ili u trenutku “zatečenja” migranata i de facto lišavanja slobode unutar hrvatskog teritorija (u rasponu od nekoliko do pedeset kilometara ili više od granice) i/ili u trenutku njihovog odvraćanja preko granice s BiH.
U značajnom broju slučajeva, intervjuirane osobe pokazale su nedavne povrede na svojim tijelima za koje su forenzički liječnici članovi delegacije ocijenili da su sukladne njihovim navodima o zlostavljanju od strane hrvatskih policijskih službenika (npr. pravi se poveznica s karakterističnim hematomima u obliku “tramvajskih tračnica” na stražnjem dijelu tijela, što je vrlo sukladno navodima o udarcima pendrekom ili štapom).
Izvješće također dokumentira nekoliko izjava migranata podvgnutih drugim oblicima ozbiljnog zlostavljanja od strane hrvatskih policijskih službenika kao što su prisiljavanje migranata da hodaju bosi kroz šumu do granice i bacanje migranata sa još uvijek vezanim rukama u rijeku Koranu koja razdvaja Republiku Hrvatsku od BiH. Neki migranti su također iznijeli navode da su odvraćani u BiH samo u donjem rublju i, u nekim slučajevima, čak i goli. Jedan broj osoba također je naveo da su nakon hapšenja i dok su ležali licem prema tlu neki hrvatski policijski službenici ispaljivali hice iz oružja u tlo blizu njih.
Priznajući značajne izazove s kojima se suočavaju hrvatski organi vlasti u postupanju s velikim brojem migranata koji ulaze u zemlju, CPT naglašava potrebu za usklađenim europskim pristupom. Međutim, usprkos tim izazovima, Republika Hrvatska mora ispuniti svoje obveze zaštite ljudskih prava i postupati s migrantima koji ulaze u zemlju kroz granicu na human i dostojanstven način.
Nalazi delegacije CPT-a također jasno pokazuju da nisu uspostavljeni učinkoviti mehanizmi utvrđivanja odgovornosti kako bi se identificirali počinitelji navodnog zlostavljanja. Ne postoje specifične smjernice Ravnateljstva policije Republike Hrvatske o dokumentiranju operacija odvraćanja migranata i nema neovisnog policijskog tijela za ulaganje pritužbi koje bi poduzelo učinkovite istrage o takvim navodnim postupanjima.
U pogledu uspostavljanja “neovisnog mehanizma nadzora granice” od strane hrvatskih organa vlasti, CPT postavlja svoje minimalne kriterije kako bi takav mehanizam bio učinkovit i neovisan.
Usprkos tome, CPT u zaključku želi nastaviti konstruktivan dijalog i čvrstu suradnju s hrvatskim organima vlasti, utemeljenu na jasnom prihvaćanju, uključujući i najviše političke razine, težine prakse zlostavljanja migranata od strane hrvatskih policijskih službenika i posvećenosti zadaći prestanka s takvim oblicima zlostavljanja.
(1) Pravilo 39, stav 3 Poslovnika o radu CPT-a glasi: “Slično tome, Odbor može odlučiti da objavi cijelo izvješće ukoliko dotična Strana da javnu izjavu u kojoj sumira izvješće ili iznosi komentare na njegov sadržaj”.