Genocid u Srebrenici, u kojem je brutalno ubijeno 8.372 Bošnjaka, većinom muškaraca i dječaka , ostaje mračno poglavlje u zajedničkoj istoriji Evrope. Da je u Srebrenici počinjen genocid nije stvar mišljenja, to je istorijska činjenica, pravno utvrđena od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i domaćih sudova.
Nažalost, mnogi ljudi ne znaju i neće da znaju za genocid, a neki ga čak i poriču. Ovo je uvreda za žrtve i ozbiljna prijetnja pravdi i miru u regionu.
Ova kultura poricanja genocida mora prestati.
Politički lideri u regionu snose primarnu odgovornost za zaustavljanje trenutne spirale poricanja provisanjem kulture istine, pravde, pomirenja i iskrene empatije prema žrtvama.
Edukacija o genocidu i očuvanju sjećanja na žrtve također je od velike važnosti.
Majke Srebrenice neumorno čuvaju sjećanje i traže pravdu u proteklih 28 godina. Za vrijeme njihove posjete Vijeću Evrope 2019 pozvale su Vijeće Evrope i Ujedinjene nacije da uspostave zvanični međunarodni dan sjećanja 11. jula.
Kao i uvijek, podržavam njihov poziv.
Krajnje je vrijeme da međunarodna zajednica proglašenjem dana sjećanja pokaže da stoji na strani istine i da je solidarna sa preživjelima i porodicama žrtava.
Kao što je moj dragi prijatelj i neumorni zagovornik pravde i mira, Menachem Rosensaft, rekao prošle godine u Potočarima:
“Danas i sutra, mi koji nismo bili tu smo potpuno solidarni sa preživjelima i njihovim porodicama. Posvetimo se zajedno trajnom upisivanju genocida koji se dogodio u Srebrenici i Potočarima u anale čovječanstva, naravno radi sjećanja, ali i, što je jednako važno, kao upozorenje.”
Krajnje je vrijeme da se 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.