IZVJEŠĆE SA SEMINARA
"KULTURNI IDENTITET ROMA, CIGANA, PUTNIKA I SRODNIH SKUPINA U EUROPI"
STRASBOURG, 15.-16. RUJNA 2003.

Izvješće o "Kulturnom identitetu Roma, Cigana, Putnika i srodnih skupina u Europi", 2003.

ALEXANDRA RAYKOVA
GLAVNA IZVJESTITELJICA SA SEMINARA

Mišljenja iznesena u ovome radu mišljenja su autorice i ne odražavaju nužno službene stavove Vijeća Europe
"Svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo slobodno izabrati da li da bude ili da ne bude tretiran kao takav, te nikakve štete ne smiju proisteći iz takva izbora ili iz korištenja prava vezanih uz takav izbor."
Članak 3. stavak 1.
OKVIRNE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU NACIONALNIH MANJINA

SADRŽAJ:
UVOD U IZVJEŠĆE:
Zašto je održan ovaj seminar?
Sudionici
Ciljevi izvješća
O sadržaju izvješća
UVODNE NAPOMENE
SAŽECI IZLAGANJA:
I. DIO – KULTURNI IDENTITETI
"RROMANIPEN – IDENTITET ROMA IZMEĐU ARHETIPA I STEREOTIPA. ŠTO ROMSKA KULTURA ZNAČI ROMIMA?"
GLAVNI ELEMENTI "RROMANIPENA"
UNUTARNJI ROMSKI PRAVOSUDNI MEHANIZMI – "RROMANI KRISS"
POJAM VREMENA U ROMSKOJ KULTURI
UVOD U KULTURNE IDENTITETE BALKANSKIH EGIPĆANA, BAJAŠA, PUTNIKA I AŠKALA

II. DIO – ETNIČKA PRIPADNOST
KRATKI POVIJESNI PODSJETNIK, UZASTOPNI VALOVI MIGRACIJA I PODJELA ROMA U RAZLIČITE SKUPINE PREMA:

tradicionalnim zanimanjima
jezicima i narječjima
PREGLED RAZVOJA PREDMETNIH POJMOVA KOJE UPOTREBLJAVA VIJEĆE EUROPE;
RAZMIŠLJANJE O TRENUTAČNOJ UPOTREBI PREDMETNIH POJMOVA UNUTAR VIJEĆA EUROPE A OSOBITO OD STRANE SKUPINE MG-S-ROM;
NEKI NAGLASCI IZ RASPRAVE O OVOJ TEMI.

ZAKLJUČNE NAPOMENE
REZULTATI
ZAKLJUČCI I PREPORUKE
- općenite
- posebne
- o kulturnim identitetima
- o upotrebi naziva u Vijeću Europe
KONKRETNI PRIJEDLOZI ZA PROJEKTE/AKTIVNOSTI
ZAKLJUČCI IZVJESTITELJICE
DODACI
Pojmovnik romskih riječi upotrijebljenih u izvješću
Doprinos prof. Courthiadea

UVOD

ZAŠTO JE ODRŽAN OVAJ SEMINAR?
Na 15. sastanku skupine stručnjaka za Rome, Cigane i Putnike (eng. "Travellers") (MG-S-ROM) održanom u Strasbourgu u ožujku 2003., g. Nicolae Gheorghe (iz OESS-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava) istakao je da se ponekad brkaju pojmovi koji se upotrebljavaju za imenovanje pojedinih skupina koje se spominju tijekom rasprava i rada skupine MG-S-ROM. Naveo je i da još postoje nejasnoće kad je riječ o administrativnim kategorijama (npr. "Gens du voyage" u Francuskoj) i etničkim skupinama (npr. "Travellers" u Irskoj). G. Gheorghe se založio za pokretanje rasprave o tom pitanju sa gledišta kulturnog identiteta.

Reagirajući na taj prijedlog, skupina stručnjaka za Rome, Cigane i Putnike (MG-S-ROM) predložila je da se tijekom 2003. organizira poseban skup posvećen toj temi. Tajništvo Odjela za Rome/Cigane predložilo je da to bude višenamjenski seminar: s jedne strane, razmatranjem sličnosti i razlika između različitih relevantnih kultura, seminar bi sudionicima pružio mogućnost da razjasne pojmove kojima se koristi skupina MG-S-ROM, kao i Vijeće Europe (u daljnjem tekstu: VE) općenito; a s druge strane, seminar bi poslužio i kao forum koji bi odredio potrebne mjere kojima bi se pomoglo da se učvrsti romska1 kultura diljem Europe.
SUDIONICI
U ovom dvodnevnom međunarodnom seminaru sudjelovalo je više od stotinu sudionika, a među njima bili su:
predstavnici zajednica Roma, Sinta, Kala, Putnika, Jeniša, Bajaša, Balkanskih Egipćana, Aškala (nekolicina njih bili su i govornici) iz više od trideset europskih zemalja;
vladini dužnosnici koji se bave pitanjima Roma iz nekoliko zemalja i članovi skupine MG-S-ROM;
predstavnici međunarodnih romskih organizacija (FERYP-a, GATIEF IRU-a, IRWN-a, RNC-a);
različiti odjeli Vijeća Europe (ECRI, Europska povelja za regionalne ili manjinske jezike, Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, Ured Povjerenika za ljudska prava, Europski sud za ljudska prava, Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, Opća uprava III. za socijalnu koheziju, Opća uprava IV. za obrazovanje, itd.);
međunarodne organizacije (UNHCR) i nevladine organizacije koje se bave pitanjima Roma (ERIO, OSI, PAKIV, PER);
stalni predstavnici nekoliko država pri Vijeću Europe, te uredi stalnih promatrača Japana i Meksika pri Vijeću Europe.
Tema seminara bio je identitet s antropološkog, povijesnog, jezičnog i političkog gledišta.
U svojim pozdravnim obraćanjima i gđa Gabriella Battaini-Dragoni, predstojnica Opće uprave za socijalnu koheziju, i g. Henry Scicluna, koordinator aktivnosti koje se odnose na Rome/Cigane, naglasili su važnost ovoga seminara u okviru aktivnosti VE i istakli su njegove posebne ciljeve.
CILJEVI SEMINARA
- analizirati na koji način kulturne vrijednosti i običaji utječu na društvene odnose unutar i izvan zajednica
- razmotriti do koje mjere i u kojim granicama različite skupine dijele isti identitet i kulturne vrijednosti, zajedničke tradicije i način života
- postići konsenzus među različitim skupinama o zajedničkom nazivu koji će se upotrebljavati na međunarodnoj razini
- razmotriti pitanja odnosa većine i manjine i utjecaj socio-ekonomskih uvjeta na kulturni identitet i integraciju u suvremenim društvima s gledišta različitih naraštaja.
SADRŽAJ IZVJEŠĆA
Ovo se izvješće temelji na rezultatima pojedinačnih diskusija i plenarnih rasprava, kao i na zaključcima i preporukama koje su iznesene tijekom seminara. Izvješće daje i kratke sažetke izlaganja o pojedinim temama koja su iznesena tijekom seminara.
Na kraju, u ovom izvješću nalaze se i zaključci izvjestiteljice i postavljaju određena pitanja koja bi trebala razmotriti skupina stručnjaka MG-S -ROM.
UVODNE NAPOMENE
Dr. Andrzej MIRGA, predsjedavatelj skupine MG-S-ROM, u svojim je uvodnim napomenama zamolio sudionike da razmisle o dva vrlo važna pitanja:
Na koji način ovaj seminar može pridonijeti radu skupine MG-S-ROM?
Kako definirati romsku kulturu i u kakvom je ona odnosu s romskim identitetom?
Dr. Mirga sudionike je upoznao s metodom rada skupine MG-S-ROM, koja se sastoji od prihvaćanja i priznavanja raznolikosti Roma. Naglasio je da se međuvladine strukture VE, kao što je MG-S-ROM, ne trebaju miješati u određivanje romske kulture i identiteta. Ali ta skupina može i savjetovati i poticati vlade da podupru aktivnosti koje se odnose na kulture i identitete različitih ethičkih skupina.
Dr. Mirga podsjetio je slušateljstvo na postojanje posebne preporuke o Putnicima koju je izradila skupina MG-S-ROM. Naveo je i niz pravnih instrumenata čiji je cilj zaštita kulture i identiteta pojedinaca.
Nadalje, predsjedavatelj skupine MG-S-ROM spomenuo je potrebu da se ocijene postojeće mjere i standardi za zaštitu kulture i identiteta Roma, dodavši da je potrebno posvetiti veliku pozornost poništavanju procesa asimilacije.
Dr. Mirga svoje je uvodno izlaganje zaključio pozvavši sudionike da iznesu prijedloge skupini MG-S-ROM koje će ta skupina stručnjaka uzeti u obzir prilikom izrade novih memoranduma, službenih mišljenja i drugih dokumenata, prilikom pripremanja različitih preporuka kao i nacionalnih politika o Romima i/ili Putnicima.
G. JEAN-PIERRE LIEGEOIS SA SVEUČILIŠTA U PARIZU, DIREKTOR PROJEKTA "OBRAZOVANJE ROMSKE/CIGANSKE DJECE U EUROPI" OPĆE UPRAVE IV. VIJEĆA EUROPE
Uvodne riječi g. Liégeoisa sadržavale su čitav niz značajnih napomena koje su ili citirane ili na neki drugi način upotrijebljene u različitim dijelovima ovog izvješća.

Jedan od naglasaka iz govora g. Liégeoisa bila je veza između obrazovanja Roma i romske kulture, te važnost ovoga seminara koja iz toga proizlazi.
G. Liégeois na početku je naglasio dugotrajno zanimanje VE za pitanje obrazovanja romske/ciganske djece. Podsjetio je sudionike na različite korake koji su poduzeti na razini VE u svezi s ovom temom putem izrade različitih zakonskih instrumenata o manjinama, putem prihvaćanja Preporuke br. R (2000)4 Odbora ministara o obrazovanju romske/ciganske djece u Europi, ili putem pokretanja konkretnog projekta "Obrazovanje romske/ciganske djece u Europi" Opće uprave IV. G. Liégeois je u kratkim crtama izložio gore spomenuti projekt čiju provedbu trenutačno sam nadzire.
Govornik je naglasio važnost ovoga seminara, a poglavito njegovih inovativnih aspekata. Osobito je sudionicima naznačio sljedeće:
"…Ovaj je seminar vrlo poseban, kako po svom obliku tako i po sadržaju;
• Koliko ja znam, ovo je prvi put da su se na jednom mjestu okupili Romi, Cigani, Putnici i pripadnici drugih zajednica iz tako različitih zemljopisnih, kulturnih, društvenih i političkih sredina kako bi raspravljali o ključnim pitanjima; ovo je, ukratko rečeno, događaj koji smo dugo čekali;
• Ovo bi trebalo biti i posve novo iskustvo, budući da ćete vi ovdje raditi kao vlastiti antropolozi, i taj ćete posao obavljati timski; antropolozi koji rade u određenoj zajednici i nastoje utvrditi po čemu je ona jedinstvena te definirati njezin identitet, a o ovoj temi napisane su brojne teorije; no ono što je ovdje važno jest samo to iskustvo kolektivne antropologije koje ćete steći u sklopu grupne dinamike; očekujem da će rasprava biti prilično živa, a u svakom slučaju ona će biti od ključne važnosti za proces razmjene i kolektivnog razvoja;
• Uz uobičajeno uspoređivanje različitih skupina, ono što ovdje imamo jest znanje povezano sa sviješću, a ta dinamička kombinacija nudi nam velike dosege …"
Nadalje, g. Liégeois je naglasio velik mogući učinak ovoga seminara na projekt Opće uprave IV. o obrazovanju, kao i na provedbu različitih pravnih instrumenata Vijeća Europe, uključujući i:
• Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina
• Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima
• Preporuke br. 563 (iz 1969.), 1203 (iz 1993.) i 1557 (iz 2002.) parlamentarne skupštine Vijeća Europe
• Rezolucije br. 125 (iz 1981.), 249 (iz 1993.) i 16 (iz 1995.) i Preporuke br. 11 (iz 1995.) Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Europe o položaju Roma/Cigana u Europi
• Općepolitičku preporuku ECRI-a [Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti] br. 3: borba protiv rasizma i nesnošljivosti protiv Roma/Cigana.
Napokon, g. Liégeois je naglasio da tema o kojoj će se raspravljati na ovome seminaru zadire u samu srž ključnih političkih, socijalnih i kulturnih pitanja s kojima se suočava današnja Europa.
SAŽECI DISKUSIJA
"Rromanipen – romski identitet između arhetipa i stereotipa. Što romska kultura znači Romima?"
Gđa Delia-Madalina GRIGORE,
Romski centar za javnu politiku “Aven Amentza”, Rumunjska

U svom je izlaganju gđa Delia Grigore naglasila značajnu razliku u percepciji i tumačenju romske kulture od strane Roma i ne-Roma. Pritom je spomenula vidljive dijelove kulture, ali i romske temeljne vrijednosti.
Gđa Grigore usredotočila se na neke stereotipe o Romima i na obilježja romske tradicionalne kulture na koje se ti stereotipi odnose. U tom kontekstu, gđa Grigore razmotrila je pitanja:
- nomadskog načina života,
- glazbe,
- plesa,
- tradicionalnih zanata,
- tradicionalne narodne nošnje,
- ranog sklapanja braka,
- prodaje nevjesti,
- podčinjenog položaja žene u obitelji,
- slobode djeteta.
U drugom dijelu svoga izlaganja gđa Grigore izložila je arhetip romske tradicionalne kulture, usredotočivši se na sljedeće:
Rromanipen je romski sustav identiteta koji se sastoji od pravila i vrijednosti, to je romsko tradicionalno pravo, u istom značenju u kojem je to dharma u hinduističkoj kulturi. Ono obuhvaća sljedeća načela:
Phralipen
(bratstvo) – međusobno pomaganje, potpora, solidarnost i podjela odgovornosti; kolektivni način života (zaštita, sigurnost, nadzor, vodstvo, unaprijed utvrđena pravila) za razliku od individualnog načina života (nesigurnost, manjak zaštite, sloboda, pravila koja si pojedinac sam nameće);
Pakiv
- vjera / vjerovanje (uključujući i vjeru u Boga), čast, poštenje, pomirba, poštovanje, povjerenje, ravnoteža, postiže se samo ako se poštuju pravila;
Baxt
– vjera, sudbina, dobra sreća – za razliku od bibaxt – nesreća (koja se događa kad se krše pravila čistoće; npr. zabranjeno je govoriti o smrti jer to može izazvati nesreću);
Ciacipen
(istina, iskrenost, pravda);
Ujo
(čist) za razliku od mahrime (nečist): u ovome kontekstu treba poštovati brojna vrlo stroga pravila, u suprotnom bi uslijedila kazna, nakon čega bi dolazile odštete s ciljem da se povrati ravnoteža u život zajednice;
Obitelj = zajednica, zajednica = obitelj
– u smislu pripadnosti, solidarnosti i podjele odgovornosti, manifestira se i priznavanjem i obredima blagoslova;
Kult djece
;
Kult staraca
o phuro kao veza s prošlim iskustvom i identitetom predaka;
Dualizam
– Dobro i Zlo jednako postoje u svijetu; Del (Bog) i Beng (vrag) jednako su važni i pojedinac treba obojicu uzeti u obzir;
Vječna sadašnjost
– prošlost nije važna budući da je već prošla, a budućnost je poznata samo Bogu, stoga je sadašnjost jedina važna;
Rromani kriss
(običajno pravo, tradicionalni pravosudski sustav) – diobeno pravo čija svrha uglavnom nije kažnjavanje krivca već obeštećivanje žrtve i osiguravanje pomirbe između dviju strana (od kojih svaka na svoj način ima pravo, ili obje strane djelomično imaju pravo).
Na kraju je gđa Grigore govorila o percepciji djece u romskoj obitelji odnosno zajednici, kao i o obrascima njihovog kulturnog obrazovanja.
Sudionici su bili iznimno zadovoljni doprinosom gđe Grigore. Tijekom preostalog dijela rada čitav se niz govornika pozvao na dijelove njezinog izlaganja. Njezino izlaganje spominje se i u dijelu izvješća pod naslovom "Rezultati seminara" (vidi str. 19).
GLAVNI ELEMENTI "RROMANIPENA"
gđa Miranda VUOLASRANTA, posebna savjetnica za pitanja Roma, Vijeće Europe,

gđa Angelina Dimitri-TAIKON, Švedska,

i g. Stanislaw STANKIEWICZ, Međunarodni savez Roma


U ovome dijelu seminara tri prethodno navedena govornika iznijela su neke temeljne sastavnice romske kulture:
- romsko poimanje čistoće za razliku od nečistoće i utjecaj tih pojmova na romske običaje i svakodnevni život;
- pojam "endaj"2 – proširena romska obitelj i njezina načela;
- odnosi među naraštajima te među muškarcima i ženama u "endaju". Percepcije uloga muškaraca i žena u "endaju".
Ovaj je dio seminara bio osobito zanimljiv sudionicima koji nisu Romi, budući da su dobili stvarne informacije o nekima od temeljnih sastavnica romske kulture. Za Rome ovo je bila dobra prilika da još jednom zaključe da unatoč nekim neznačajnim razlikama u nazivlju, ili čak varijacijama u običajima, različite skupine Roma diljem Europe i dalje imaju iste elemente "Rromanipena".

Ovaj dio seminara započeo je izlaganjem gđe Mirande VUOLASRANTA, posebne savjetnice u Odjelu za migracije i Rome/Cigane VE. Gđa Vuolasranta krenula je od definiranja romskoga pojma čistoće, koji je orijentalan, što znači da se ne odnosi samo na fizičku već i na duhovnu čistoću. Ovaj pojam i njegovi stvarni utjecaji mogu se pronaći u svakodnevnom životu Roma – primjerice, u načinu na koji održavaju svoje kuće – ali i u nekim vrlo važnim običajima koji se odnose na rođenje, smrt i pogrebe, itd. Napokon, taj pojam prožima i međugeneracijske odnose, odnose između romskih muškaraca i žena, kao i poimanje staraca i djece.
Gđa Vuolasranta u svom izlaganju posvetila je posebnu pozornost odnosu romske kulture i zdravstvenog sustava. Sastavni dijelovi njezine analize bili su:
- kod liječnika;
- u bolnici: kirurški zahvati, posjeti rodbine u bolnici, obroci;
- zdravstveno obrazovanje;
- majčinstvo i dječje bolnice.
Uz to što je iznijela važne podatke o romskoj kulturi, gđa Voulasranta je u svom govoru iznijela i neke vrlo praktične preporuke o tome na koji bi način različite zdravstvene ustanove mogle uzeti u obzir različitost romske kulture.
I g. Stanislaw STANKIEWICZ , novinar i sveučilišni profesor i gđa Angelina Dimitri–Taikon iz Švedske, u kratkim su crtama objasnili način života u proširenim obiteljima ("ENDAJIMA") i odnose između pojedinaca i "endaja".
Navest ću neke od važnih točaka koje je g. Stankiewicz naglasio tijekom svog izlaganja:
Razmatranje uloge pojedinca u odnosu na obitelj = zajednicu.
Za svakoga Roma obitelj je temeljna vrijednost. Stoga je pojedinac kao takav manje važan. To se lako može potvrditi pogledamo li romske običaje prilikom pozdravljanja i međusobnog upoznavanja.
Osoba koja nema obitelj ima manji ugled i zajednica na nju drukčije gleda nego na osobu s obitelji. Ali to ne znači da su osobe bez obitelji isključene iz zajednice. Upravo suprotno, o takvim se osobama ostali članovi zajednice brinu.
Značenje romske obitelji za romsku zajednicu.
Za njezine članove romska obitelj znači ne samo užu obitelj nego i proširenu obitelj. No bilo da je to slučaj ili nije, pojam obitelji često se podudara s pojmom zajednice.
Poštovanje kao vrijednost i način ponašanja.
Samopoštovanje, međusobno poštovanje. Poštovanje odraslih. Poštovanje među spolovima i naraštajima. Poštovanje Roma i poštovanje ne-Roma.
Dualizam u govoru/komunikaciji.
G. Stankiewicz izložio je romski način komunikacije kao posebnu vještinu. Rekao je da čak i kad Romi ne mogu izravno razgovarati jedni s drugima, ipak se mogu dobro razumjeti. Ali ne-Romi često ne uspijevaju razumjeti taj dualizam u komunikaciji. Stoga često teško mogu dokučiti pravo značenje onoga što Romi govore.
Obitelj i djeca kao temeljna vrijednost.
Objašnjena je uloga roditelja i djece u romskoj obitelji i njihov međusobni odnos.
Uloga romskih žena u romskoj obitelji/zajednici.
Kao što su to prethodno objasnile gđa Grigore i gđa Vuolasrantakao te gđa Taikon poslije njih, i g. Stankiewicz je naglasio činjenicu da žene nipošto nemaju podređen položaj u romskoj zajednici, unatoč većinskoj percepciji. Upravo suprotno, žene imaju vrlo važnu ulogu u tradicionalnoj romskoj obitelji u kojoj nadopunjuju ulogu muškaraca.
Romski jezik.
Jezik je ključan za romski identitet i kulturu. Stoga je on za Rome od ključne važnosti, i to ne samo kao sredstvo komunikacije. Nadalje, način na koji se pojedinac koristi romskim jezikom održava njegov ugled i položaj u zajednici.
Solidarnost.
Solidarnost je temeljno načelo u romskoj obitelji i zajednici. Razvila se kao strategija preživljavanja, a ne primjenjuje se samo u svakodnevnom životu nego i – još snažnije – u izvanrednim stanjima.
Tradicije.
Romske tradicije imaju važnu ulogu u životu obitelji. G. Stankiewicz je skrenuo pozornost sudionika na važnost očuvanja tradicija, ali istodobno je priznao da se tradicije mijenjaju. Naglasio je da su tradicije katkad prepreka prihvaćanju modernoga, ali dodao je da bi bez tradicija svakome bilo vrlo teško definirati svoj identitet. Važan izazov koji stoji pred mladim Romima jest da moraju odlučiti koje će romske tradicije očuvati i prenijeti u budućnost, a koje će ostaviti prošlosti.
Ponašanje prema starijim Romima.
Istakao je činjenicu da se u romskoj zajednici nikada ni jednom nije dogodilo da nekog starijeg Roma njegova obitelj ostavi u nekoj ustanovi za skrb o starijim osobama.
Uloge i odnosi među spolovima.
Govornik je rekao da su: "dobri romski muškarci odgovorni za svoje obitelji". Objasnio je pojam "Pativaly Romni" (vjerne, časne i poštovane romske žene). Naglasio je monogamiju kao kulturno obilježje Roma, dok su poligamija i nevjera oblici ponašanja prihvaćeni pod utjecajem ne-Roma.
Romani Kriss.
G. Stankiewicz je objasnio funkciju Romani Krissa u zajednici ili obitelji. G. Teodor Mutto nešto kasnije govorio je upravo o toj temi.
Romska kultura – Rromanipen kao romska religija.
G. Stankiewicz je zaključio svoje izlaganje rekavši da je romski narod izgubio svoju materijalnu kulturu; potrebno je uložiti napor kako bi se ona (ponovno) otkrila, a potreban je još veći napor kako bi se dalje razvila kultura koju danas imaju. Rekao je da se zbog više razloga može reći da je romska kultura – RROMANIPEN – postala religija, ili Biblija, romskoga naroda, budući da ona upravlja njihovim životima i odnosima unutar i izvan zajednice.
Izlaganje gđe Angeline Dimitri – TAIKON iz Švedske bilo je vrlo slično izlaganju g. Stankiewicza.
Uz to, gđa Taikon naglasila je da protivno stereotipima o romskim ženama, u romskoj obitelji svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje.
Romsku je kulturu opisala kao kulturu preživljavanja i prilagodbe. Na kraju je i ona postavila pitanje kako postići ravnotežu između romske kulture i susjedne ne-romske kulture.
UNUTRAŠNJI MEHANIZMI ROMSKOGA PRAVOSUĐA – "ROMANI KRISS"
G. Teodore MUTTO, predsjedavajući Međunarodnog Romani Krissa, Švedska

G. Mutto je govorio o romskom kodeksu časti i njihovom razumijevanju odanosti, te o pojmovima kao što su vjernost, povezanost i odgovornost zajednice. Objasnio je i zašto je romska zajednica tijekom povijesti razvila svoj unutrašnji sustav pravosuđa, odnosno Romani Kriss, koji se u različitim zajednicama nazivao različitim imenima i imao različite oblike, ali temeljio se na istim načelima i igrao je istu ulogu.
G. Mutto je dao nekoliko primjera funkcioniranja "Romani Krissa" i govorio o njegovom članstvu, a iznio je i primjere kazni (novčanih ili moralnih) koje u najtežnim slučajevima mogu dovesti do potpune izolacije od skupine (progona).
Izlaganje g. Mutta nadopunio je g. Saimir MILE, pravni savjetnik iz Centra Rrom AVER u Francuskoj, koji je usporedio romski i ne-romski pravosudni sustav.
Govornik je naglasio činjenicu da je Romani Kriss bio jedno od glavnih obilježja romske kulture. Nažalost, neki elementi tog jedinstvenog sustava do danas su se izgubili. Što je još gore, u nekim se zajednicama Romani Kriss nikad nije primjenjivao.
Naglasio je da se pravda koju je određivao Romani Kriss nije temeljila na kaznama, već na pomirenju. Nadalje, g. Mile je objasnio da suci Romani Krissa nisu trebali imati nikakvu formalnu naobrazbu.
G. Nicolae RADITA, predsjedavatelj Udruge romskih studenata iz Moldavije govorio je o odnosima između Roma i policije i o poteškoćama koje su rezultat činjenice da Romi žive u zajednici. "Endaj" brani svakog svog člana. Istodobno, kad policija dođe u romsko ili nomadsko naselje kako bi nekoga uhitila, obično uznemiravaju i susjede/susjedne karavane, a to se u većinskom društvu nikada ne bi dogodilo. U zaključku svoga izlaganja g. Radita predložio je da VE organizira izobrazbu za policajce o pitanjima romske kulture.
POJAM VREMENA U ROMSKOJ KULTURI
G. Alexian Santino SPINELLI, Sveučilište u Trstu, Italija

G. Spinelli je rekao da romske zajednice imaju posve drukčiji pojam vremena od ostalih skupina.
Usporedio je romsko poimanje vremena sa zapadnjačkim konceptom. Prema njegovom izlaganju:
- Romi imaju predindustrijsko poimanje vremena, koje je više statično (orijentalno);
- Romi ne organiziraju vrijeme prema obvezama koje određuje društvo;
- Romi svoje vrijeme organiziraju prema svom društvenom životu unutar zajednice;
- za Rome vrijeme nije sredstvo zarađivanja novca; Romi vrijeme radije upotrebljavaju za razvijanje i održavanje društvenih odnosa i međuljudskih odnosa unutar zajednice;
- romsko poimanje vremena ima veze i s romskom kulturom koja se ne bavi odbrojavanjem sati;
- na način na koji ga razumiju Romi, vrijeme se mjeri ritmovima u prirodi, organizira se u skladu s glavnim događajima u životu (rođenjima, vjenčanjima, pogrebima, putovanjima, itd.) i prema gospodarskim aktivnostima kojima se bave.
- vrijeme je stalni “vodoravni” tijek, vrlo fleksibilan u svojoj primjeni, bez strogih parametara ili posebnih dužnosti.
Uz to, g. Spinelli je objasnio i utjecaj različitih percepcija vremena od strane Roma i ne-Roma na njihove međuetničke odnose. Govorio je o vezi između romskog pojma vremena i drugih dijelova romske kulture, kao i njihovih pojavnih oblika.
NEKA GLAVNA KULTURNA OBILJEŽJA DRUGIH SKUPINA:
Bilo je osobito važno da skupine ne-Roma koje su bile nazočne na seminaru dobiju priliku govoriti o svom kulturnom identitetu. Predstavnici tih skupina kao i sami Romi izrazili su veliku zahvalnost na ukazanoj prilici, i to zbog sljedećih razloga:
Općenito, postoji nedovoljno informacije o kulturnim identitetima tih skupina među različitim društvenim čimbenicima: među samim predstavnicima tih skupina, među Romima, većinskim narodima u zemljama u kojima te skupine žive, pa čak i na razini institucija, kako nacionalnih tako i međunarodnih. Te su skupine Balkanski Egipćani, Bajaši, Putnici, Aškali, itd. koje većinsko stanovništvo u zemljama u kojima žive često percipira kao Rome. Nadalje, te manjine često nisu obuhvaćene istim vladinim politikama kao Romi, a još su manje obuhvaćene programima međunarodnih institucija.
Te skupine zapravo imaju određene kulturne sličnosti s Romima.
Poput Roma, i te skupine suočene su s diskriminacijom, stereotipima i predrasudama, isključivanjem i drugim identičnim problemima na nacionalnoj razini.
Iz izjava predstavnika tih skupina bilo je jasno da oni ne samo da se ne smatraju Romima, i to zbog činjenice da imaju različito podrijetlo, već su neki od njih rekli (predstavnici Balkanskih Egipćana) da bi njihove skupine trebale imati zasebne odnose s institucijama kao što je Vijeće Europe. Istakli su također i da bi Romi trebali dobiti priliku da imaju zasebne odnose s Vijećem Europe.
BALKANSKI EGIPĆANI
Izvadak iz izlaganja g. Rubina ZEMONA, predsjednika Saveza Balkanskih Egipćana, "Bivša jugoslavenska republika Makedonija"

Balkanski Egipćani hamitskog su podrijetla. Čitav niz povijesnih dokumenata potkrepljuje ovu izjavu, a uz to tu je i činjenica da su se oni doselili na Balkan još za vladavine faraona Ramzesa II. Žive u "Bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji", Kosovu, Bugarskoj i Albaniji. Balkanski Egipćani nemaju zaseban jedinstveni jezik. Govore jezik zemlje u kojoj žive ili jezik balkanske zemlje iz koje su nedavno odselili. Govore albanski, makedonski, srpski, turski itd. ali nitko od njih ne govori romski. Glavna tradicionalna zanimanja Balkanskih Egipćana su kovanje, izrada predmeta od šiblja, keramike, glazba, izrada opeka, rad u rudniku, preprodaja poljoprivrednih proizvoda itd. Kovanje je bilo osobito važno za život Balkanskih Egipćana. Čitava materijalna, duhovna i društvena kultura Balkanskih Egipćana povezana je sa sjedilačkim načinom života. U različitim povijesnim dokumentima navode se njihova prva naselja. Naselja i četvrti Balkanskih Egipćana nalazili su se u gradskim središtima ili u blizini starih tvrđava.
Važan dio njihovih običaja i obreda tvori "tradicionalna ritualna prehrana". Ritualni kruh prisutan je u svim važnim obredima Balkanskih Egipćana. Imali su mnoštvo različitih tradicionalnih narodnih nošnji. Usmena narodna predaja Balkanskih Egipćana vrlo je bogata, ali asimilirale su je i druge zajednice.
Religija najvećeg dijela ove skupine je islam (islam su prihvatili kao svoju religiju u vrijeme Otomanskog carstva), ali njihovi običaji povezani s godišnjim ciklusom sadrže i brojne paganske elemente, mitološka vjerovanja i kršćanske elemente.
Balkanski Egipćani imaju tri vrste etničkih naziva:
Etnički nazivi koji se odnose na ili podsjećaju na Egipat: Gjyp, Egjyp, Magjyp, Evgjit, Jevg – na albankom jeziku; Gjupci, Egjupci, Jupci, Ejupci, Ojupci – na makedonskom, Agupti – na bugarskom, Kepti, Kiptijani, Misirli – na turskom.
Etnički nazivi koji su povezani s tradicionalnim zanimanjima: Kovaci (kovači), Esnaf (zlatar), Aškali (ugljenar).
Drugi etnički nazivi: Faraon, Firaon, Farvan (faraon), Airli, Gjivagjani, Latini, itd.
Balkanski Egipćani suočeni su s istim stereotipima kao i Romi.
Na kraju je g. Zemon rekao da se i Romi nazivaju istim etničkim imenima, osobito onima koja su navedena u prvoj skupini. Kako je i zašto došlo do te zbrke teško je reći, ali postoji nekoliko pretpostavki. Jedna od njih odnosi se na etničku mimikriju Roma u različitim trenucima u povijesti. Ali glavna razlika kad je riječ o gore navedenim etničkim nazivima jest da su za Balkanske Egipćane to njihovi autohtoni nazivi (endo-nazivi) dok su za Rome to strani nazivi (egzo-nazivi). Nadalje, "uzurpacija" etničkih naziva Balkanskih Egipćana od strane Roma, "etnička mimikrija" i njihovo pogrešno poistovjećivanje od strane većinskih naroda doveli su do krivih percepcija u čitavom društvu, u znanosti, te, što je najvažnije, u manjinskim politikama koje provode države i međunarodna zajednica.
BAJAŠI (eng. BEASH ili BAYASH)
Gđa Letitia MARKS, Udruga romskih žena za našu djecu, Rumunjska

Riječ "bajaš" značila je rudar;
imaju zajednička obilježja s Romima;
koriste se starim rumunjskim poddijalektom;
običaji – imaju zajednička temeljna načela kao i romska kultura;
diskriminirani su;
govornica se založila za solidarnost među pojedinim skupinama.
AŠKALI
Gđa Rabije Krasniqi, Aškali sa Kosova

Miješanog su romsko-albanskog podrijetla;
njihova se kultura temelji i na elementima romske i na elementima albanske kulture.
Diskriminirani su.
PUTNICI (engl. TRAVELLERS)
G. Brendan O’CAOLIN, Pavee Point, Irska

brojke: 30.000 irskih Putnika, 15.000 u Ujedinjenom Kraljevstvu;
podrijetlo: domorodačka koherentna skupina keltskoga podrijetla; predkeltske populacije u Irskoj;
jezik: Gamon = Shelta;
Jedno od glavnih kulturnih obilježja Putnika njihov je nomadski način života. Oni ga smatraju oblikom kulturnog izričaja. Nomadski način života trenutačno se u Irskoj smatra prekršajem, drugim riječima, Putnicima nije dopušteno da prakticiraju svoju kulturu;
usmena kulturna predaja;
nepismenost;
putujući glazbenici, limari, itd.
Godine 1930. irsko Ministarstvo folklora pokrenulo je istraživanje kulture Putnika;
proširene obiteljske mreže.
JENIŠI
G. Robert Huber, predsjednik udruge Putnički narod, Švicarska

Švicarski "ciganski" narod, često svijetle puti.
U Švicarskoj ima oko 35.000 Jeniša (5.000 još živi nomadski).
Diskriminirani su (u obrazovanju, itd.).
Jezik: jeniški jezik (većina Jeniša tečno govori švicarski njemački).
NAZIVI KOJIMA SE KORISTI VIJEĆE EUROPE:
Kao što je g. Liégeois naveo u svom uvodnom izlaganju, ciljevi ovoga dijela seminara bili su: "…između ostaloga da se razmotri pitanje terminologije koja se upotrebljava za imenovanje, te da se utvrdi što ona obuhvaća i odrede sastavni dijelovi identiteta i obilježja drugih;
za sudionike, kad je riječ o njihovom socijalnom i političkom okruženju, to znači da pokušaju prepoznati/otkriti/razumijeti, kao dio kolektiva, proces postizanja konsenzusa;
izazov, i to vrlo značajan, jest da se pronađe sredina između poštivanja raznolikosti koja predstavlja temelj identiteta skupina koje nemaju zemljopisnih ograničenja, te za koje su samim time siciolingvistički i kulturni čimbenici od presudne važnosti, te potrebe da se utvrde sličnosti i veze, kako bi se došlo do zajedničkog političkog stava u svijetu koji se oduvijek koristio razlikama kako bi zanijekao legitimnost partnerstva Roma/Cigana, služeći se klasičnom stragetijom "podijeli pa vladaj";
dilema pred kojom se nalaze romske/ciganske zajednice je velika: da li da prihvate zajednički naziv, zbog političkih razloga koji se odnose na njihovu prisutnost u javnom životu, priznavanje i institucionalnu realnost, ili da zadrže svoju raznolikost, koju vanjski svijet doživljava kao neslaganje, riskirajući da će na taj način narušiti svoj položaj i dovesti se do političke, socijalne i kulturne rascjepkanosti koju bi vanjski svijet mogao iskoristiti kako bi Rome/Cigane bacio u politički, socijalni i kulturni zaborav.
Drugim riječima, je li moguće smanjiti jaz koj postoji između socio-kulturne tradicije i novih političkih imperativa?"
KRATAK PODSJETNIK NA POVIJEST, MIGRACIJSKE VALOVE I POD-PODJELU ROMA U RAZLIČITE SKUPINE PREMA:
TRADICIONALNIM ZANIMANJIMA

JEZICIMA I DIJALEKTIMA

Prof. Marcel COURTHIADE, profesor na INALCO-u u Parizu, Francuska

Izlaganje prof. Courthiadea bilo je jedno od ključnih doprinosa tijekom seminara. Drugoga dana seminara, on je izložio jednu od brojnih teorija o povijesti i migraciji Roma. Razmotrio je i pod-podjelu Roma u različite skupine prema tradicionalnim zanimanjina tih skupina i prema jezicima i narječjima koja govore.
Budući da smatram da je izlaganje prof. Courthiadea bilo osobito zanimljivo i informativno, priložila sam ga ovome izvješću u cjelosti.
PREGLED RAZVOJA PREDMETNE TERMINOLOGIJE KOJA SE RABI U VIJEĆU EUROPE
G. Michael GUET, Odjel za migracije i Rome/Cigane

G. Guet svoje je izlaganje započeo govoreći o cilju ovoga dijela seminara, a on je bio, s jedne strane, da se raspravi pitanje: "Koji se pojmovi upotrebljavaju u Vijeću Europe i u drugim međunarodnim forumima?"; te s druge strane, da se razmotri mogućnost iznalaženja općenitijeg pojma koji bi mogli upotrebljavati međunarodni čimbenici. OESS-ov Ured za demokratske institucije i ljudska prava već upotrebljava naziv "Romi i Sinti", dok se Vijeće Europe koristi pojmom "Romi/Cigani" odnosno u novije vrijeme "Romi, Cigani i Putnici". Međutim, zbog izostanka sudionika iz drugih međunarodnih organizacija, rasprava se usredotočila na terminologiju koja se rabi na razini Vijeća Europe.
G. Guet je u svome izlaganju naglasio sljedeće:
Terminologija kojom se koristi Vijeće Europe mnogo se mijenjala od početka 70-ih godina prošloga stoljeća: "nomadi"3, "osobe nomadskoga podrijetla"4, "Cigani"5, "Romi (Cigani)"6, "Romi"7, "Romi/Cigani"8, "Romi, Cigani i Putnici"9, "Romi i Putnici"10.
Naziv "Romi/Cigani" Vijeće Europe upotrebljavalo je mnogo godina budući da ta dva pojma zajedno pokrivaju najveći broj područja i situacija u Europi. I uistinu, u središnjoj i istočnoj Europi naziv "Romi" u širokoj je upotrebi dok imenicu "Cigani" mnogi smatraju pogrdnim nazivom. U zapadnoj Europi (u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Španjolskoj itd.) te u Mađarskoj, naziv "Cigani" odnosno njegova istoznačnica u tim zemljama (“Tsiganes”, “Gitanos”, itd.) više se tolerira i/ili prihvaća. U novije vrijeme dodan je i naziv "Putnici" (eng. "Travellers") kao odgovor na posebne potrebe naroda koji putuju od mjesta do mjesta (eng. "itinerant" a ne "nomadic"), a crtica je zamijenjena zarezom ("Romi, Cigani i Putnici"). Najnoviji trend u Vijeću Europe je naziv "Romi i Putnici".
"Romi" je pojam koji se u dokumentima VE uzima kao generički naziv koji obuhvaća sve manjine zastupljene na ovome seminaru. Međutim, taj naziv nije uvijek zadovoljavao zatjeve osoba na koje se trebao odnositi i one su osjećale da je taj pojam previše isljučiv ili da stvara nesporazume. Stoga su i VE i OESS-ov Ured za demokratske institucije i ljudska prava prihvatili napomenu u svom zajedničkom projektu u sklopu Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu, u kojoj stoji: "Iako se u naslovu spominju samo Romi, ovaj projekt odnosi se i na Romima srodne skupine kao što su Aškali, Egipćani, Rudari, Bajaši, itd." Isto se dogodilo i s brojnim drugim dokumentima i preporukama u kojima je trebalo definirati/precizirati pojmove koji su u njima upotrijebljeni.
Nadalje, postoji određeni neskald u prijevodu tih pojmova. Primjerice, "Cigani" se obično prevodi kao "Tsiganes", što je tiječ iste etimologije. "Cigani" bi u prijevodu na francuski trebalo zvučati "Gitans", odnosno "Gitanos" na španjolski, osobito imamo li na umu da riječ "Cigani" (eng. "Gypsies") ima vrlo negativne konotacije za većinu Roma. Jednako tako, pojedini nazivi mogu obuhvaćati i etničke skupine kao što su "Putnici" (eng. "Travellers" u Irskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, nordijskim zemljama), dok u francuskom prijevodu "Gens du voyage" taj pojam odgovara administrativnoj kategoriji u francuskom zakonodavstvu, iz čega proizlaze poteškoće prilikom izrade preporuka koje bi trebale odgovarati svim državama članicama. Jednako tako, nije posve jasno bismo li na francuskom jeziku trebali govoriti "Gens du voyage" ili "Voyageurs", budući da se u frankofonim zemljama upotrebljavaju oba ta naziva.
G. Guet je zaključio da je teško točno definirati te pojmove. Zatražio je od sudionika da pokušaju iznaći naziv koji bi obuhvaćao sve navedene skupine.
Razmišljanje o trenutačnoj upotrebi predmetnih pojmova unutar Vijeća Europe, a osobito u skupini MG-S-Rom
Dr. Andrzej MIRGA, predsjedavatelj skupine stručnjaka o Romima, Ciganima i Putnicima (MG-S-ROM)

Skupina stručnjaka MG-S- ROM razmatra probleme koji su zajednički brojnim skupinama, a ne etničku definiciju.
Odabrano nazivlje, odnosno "Romi/Cigani" a poslije "Romi, Cigani i Putnici", omogućava skupini MG-S-ROM da u svome radu uzme u obzir sve različite skupine, stanja i zemljopisne posebnosti.
Raznolikost ljudi i njihovih identiteta ne bi trebala predstavljati prepreku.
MG-S-ROM ne može se miješati u pitanja koja se odnose na kulturu.
G. Mirga je spomenuo dva izvješća Projekta o etničkim odnosima u kojima se o Romima govori kao o naciji. No percepcija Roma kao nacije nije isto što i njihovo priznanje kao nacije.
Pravo na samoodređenje katkad nailazi na probleme zbog terminologije koja se rabi na međunarodnoj razini zbog pragmatičnih razloga, a koju neki ljudi smatraju preuskom.
G. Mirga naglasio je potrebu da se zadrži određena razina jasnoće koje god nazivlje da se upotrebljavalo.
NEKI ELEMENTI IZ RASPRAVE KOJI SE ODNOSE NA OVU TEMU
G. Rudko KAWCZYNSKI iz Nacionalnoga kongresa Roma iz Njemačke na početku svoga obraćanja naglasio je da su i dalje prošireni stereotipi koji se odnose na Rome i Sinte u Europi. U odnosu na to, založio se za političku zrelost Vijeća Europe.
G. Kawczynski smatra da problemi drugih skupina koje su bile nazočne na seminaru kao što su Putnici, Balkanski Egipćani itd. nisu transnacionalni problemi poput onih s kojima se suočavaju Romi. Stoga smatra da bi probleme tih skupina prvenstveno trebale rješavati vlade onih država u kojima te nacionalne manjine žive.
Nadalje, govornik je naglasio da je rješavanje problema različitih manjina na način da se sve te skupine jednostavno imenuju istim nazivom i da ih se strpa u isti koš ne samo neprikladno nego i politički neispravno.
G. Kawczynski je istakao da naziv "Tsigoiner" (Cigan) znači zločinačka nacija i da se ne bi smio upotrebljavati u službenom nazivlju Vijeća Europe.
Kao mogući način rješavanja ovakvoga stanja, g. Kawczynski je predložio da VE osnuje povjerenstvo za nacionalne i transnacionalne manjine koje će rješavati probleme s kojima se suočavaju Putnici, Balkanski Egipćani, Bajaši i druge skupine.

Na kraju je g. Kawczynski rekao da je očigledno da Romi i Sinti u Europi imaju zajedničku kulturu, jezik, povijest i identitet i da su to dijelovi iste nacije. Zatražio je od VE da se usredotoči na rješavanje problema Roma i Sinta u Europi, budući da je potrebno da se njihovim problemima prida posebna pozornost.
G. Dominique STEINBERGER, ARPOMT, Francuska, spomenuo je nekoliko važnih stvari tijekom svoje diskusije.
Naglasio je važnost rasprave kako bi se pripremile konkretne preporuke. Stoga je istakao koliko je važno da se prije svega sudionici dogovore oko nazivlja, te da razmotre kako bi u raspravi mogli naglasiti pitanja važna za uspostavu Europskog foruma za Roma i Putnike.
Još jedan problem koji je iznio jest da općenito postoji vrlo malo informacija o skupinama koje žive nomadski, te da na žalost čak ni sami Romi nemaju dovoljno svijesti o tome da bi životni stil tih skupina trebalo sačuvati i osigurati.
Prema riječima g. Steinbergera, tijekom rasprave nije uvijek bilo jasno govori li se o individualnom ili kolektivnom identitetu, i taj problem treba uzeti u obzir.
Na kraju je naglasio da je naziv koji danas upotrebljava Vijeće Europe – "Romi, Cigani i Putnici" i dalje neprikladan. Svaki pokušaj da se taj naziv promijeni zacijelo će biti u suprotnosti temeljnim načelima romske nacije, koja uključuje sve različistosti.
Nakon izlaganja ove dvojice govornika uslijedila je živahna rasprava, a njezin sažetak nalazi se u nastavku.
ZAVRŠNA IZLAGANJA:
U svom završnom izlaganju g. Jean-Pierre LIÉGEOIS sa Sveučilišta René Descartes u Parizu, direktor projekta, iznio je nekoliko razmišljanja o projektu "Obrazovanje romske/ciganske djece u Europi", koji provodi Opća uprava IV11.
Njegove opaske koje se odnose na:
- važnost školskoga obrazovanja;
- enciklopediju i
- Europsko središte za izobrazbu, nalaze se u dijelovima ovoga izvješća "Zaključci i preporuke" i "Konkretni prijedlozi za projekte/aktivnosti".
Ovo je osvrt g. Liégeoisa o izgledima Projekta obrazovanja:
“…• u nekoliko navrata tijekom rasprave postavljeno je pitanje financiranja. Kao što znate, Vijeće Europe ima malo financijskih sredstava. Stoga bi trebalo zamoliti države da daju svoje dobrovoljne priloge i trebali bismo se nadovezati na aktivnosti koje provode vlade na nacionalnoj razini kako bismo povećali njihov učinak;
• u tom smislu, namjera Projekta školskoga obrazovanja ni na koji način nije da zamijeni postojeće programe, već je njegov cilj da ti programi postanu komplementarni, bolje prilagođeni i učinkovitiji, kroz mjere koordiniranja, sintetiziranja, ocjenjivanja, informiranja i izobrazbe. Zamisao je da se podupru nacionalne inicijative, pomogne u osmišljavanju i provedbi novih metoda rada, podupru one nove mjere koje najviše obećavaju te da se dopusti partnerima da rade zajednički kao dosljedna cjelina kako projekti ne bi bili previše razvučeni i kako se sredstva ne bi bezrazložno iscrpljivala.
• drugim riječima, zamisao je da se državama članicama pruži svaka pomoć koja im može biti potrebna kako bi ispunile svoje obveze da poboljšaju život Roma/Cigana. Stoga je cilj projekta koji je osmislilo Vijeće Europe da u sklopu gore spomenutog procesa koordiniranja, dokumentiranja, povezivanja i ocjenjivanja određenih aktivnosti pruži državama i nevladinim organizacijama koje se bave ovim područjem insturmente koji su osmišljeni kako bi im pomogli u radu."
Seminar je završio završnim obraćanjem g. Michaela Gueta iz Odjela za Rome/Cigane Vijeća Europe. G. Guet je rekao da je zadovoljan što se ovakav sastanak održao, budući da se to prethodno smatralo izazovom. Mnogi su pretpostavljali da će biti nemoguće organizirati ovakav seminar, pa čak i da bi to bilo opasno. A pokazalo se da je riječ o dobrom forumu za raspravu i razmjenu stavova i g. Guet je zahvalio sudionicima na njihovom otvorenom i aktivnom sudjelovanju u raspravi. G. Guet je zahvalio i vladinim dužnosnicima i predstavnicima stalnih predstavništava u Strasbourgu što su pokazali zanimanje za ovu temu. Podsjetio je da je ovaj sastanak bio vrlo značajan u kontekstu finske inicijative da se uspostavi Europski forum za Rome i Putnike. Iskoristio je ovu priliku i da zahvali finskoj vladi na njezinom dobrovoljnom prilogu koji je između ostaloga poslužio i za organizaciju ovoga seminara.
G. Guet je podsjetio i na izlaganje Claudije Sciotti iz ECRI-ja koja je rekla kako je znala da ima različite identitete zbog svoga podrijetla, a tijekom seminara naučila je da ima još jedan: gadjo – iako je nitko o tome nije pitao. To dokazuje da su identiteti višestruki. G. Guet smatra da je zanimljiva činjenica da Romi zamjeraju što im Gadje nameću određene nazive, kao što su "Gypsy" ili "Cigani", a nitko nije ništa rekao o upotrebi generičkog (i ne osobito ljubaznog) naziva "Gadje" za sve ne-romsko stanovništvo.
G. Guet je završio rekavši da je romska kultura vrlo bogata i da čuva vrlo stare tradicije, koje nisu značajno različite od tradicija naših predaka (djedova i baka i starijih naraštaja). Naveo je primjer čvrste povezanosti među naraštajima, a osobito odnos prema starijim osobama. Istakao je da u zemlji kao što je Francuska – u kojoj su prošloga ljeta tisuće starijih osoba umrle od vrućine, ali i zato što su ih napustile njihove obitelji i društvo u cjelini – trebaju mnogo toga naučiti od romske kulture, baš kao što se romska kultura treba otvoriti prema većinskom narodu. Na kraju je g. Guet dao riječ gđi Mirandi Vuolasranta koja se pridružila timu u Odjelu za Rome/Cigane prije godinu i pol dana. Jedan od njezinih ciljeva bio je da se otvori rasprava o romskoj kulturi i tradiciji. Ona je rekla kako je vrlo zadovoljna ovim sastankom i pozvala je sudionike da nastave raspravljati o ovoj temi.
REZULTATI SEMINARA:
Romska kultura često se doživljava kao tajnovita i zagonetna. Važno je promijeniti takvu sliku, koju i nisu stvorili sami Romi. Opisi i različite publikacije o toj temi već postoje, ali možda nisu osobito popularne ili pristupačne širem krugu javnosti.
Postoji čitav niz stereotipa o romskoj kulturi koji se temelje na nedostatnim informacijama ili nedostatnom razumijevanju te kulture. Glavni stereotipi su: (ovo je sažetak izlaganja gđe Grigore)
Nomadski način života:
Nomadski način života smatra se sastavnim dijelom romske kulture, znakom "pravoga Roma", a u ne-romskoj literaturi spominje se kao simbol slobode, egzotičnosti i romantičnog života Roma i još se i danas naglašava; takav način života posljedica je povijesne društvene isključenosti i izgona Roma iz većinskoga društva, ali može se prepoznati i kao oznaka etničkoga identiteta, životni stil i kolektivno stanje svijesti. Oba objašnjenja jednako su valjana budući da ako se nešto dovoljno dugo nameće izvana, to postaje navika, činenica koju počinjete osjećati kao da je vaša, normalna, i ona će u svakom slučaju utjecati na kolektivni način života i razmišljanja.
Tijekom seminara povela se živahna rasprava o pitanju je li nomadski način života kulturni izričaj ili je to rezultat političkoga pritiska, i nisu postignuti nikakvi konkretni zaključci. Mnogi su ponovili i da mobilnost ni u kojem slučaju nije temeljno obilježje romskoga identiteta.

Glazba:

Glazba, koju mnogi vide kao glavno obilježje romske kulture, zapravo je vještina i zanat, jedna od romskih strategija preživljavanja. Stručnjaci su napravili jasnu razliku između ne-romske folklorne glazbe koja se izvodi na romski način i prave romske tradicionalne glazbe - Rromane purane gilia. Tradicionalni Romi, kao što su Kalderaši, jedva da i pjevaju ili sviraju, osim u posebnim prigodama kad to nalažu obiteljski običaji: prilikom obreda rođenja, vjenčanja i pogreba.
Ples:
Ples se, osobito u literaturi, navodi kao simbol romskog egzotičnog romantizma, ali on nije izvorno obilježje romske tradicionalne kulture. Romi ne plešu često. Čine to samo tijekom uistinu posebnih obiteljskih proslava kao što su vjenčanja ili krštenja. Čak i u tim prigodama ples je uglavnom rezerviran za goste.
Tradicionalni zanati:
Budući da je jedan od najvažnijih tradicionalnih zanata Roma obrada metala, smatralo se da je to isljučivo obilježje romske kulture. Pripadnici ostalih naroda kažu da Romi znaju tajne željeza i bakra. Imajući na umu da je i obrada drveta specifičan romski zanat, mogli bismo reći da Romi znaju i tajnu drveta. U stvarnosti ne postoje prave tajne, već samo vrlo dobro razvijene vještine kojima su se Romi bavili kao komplementarnim djelatnostima, nužnima za njihovo gospodarstvo koje se temelji na poljoprivredi, a to jednako vrijedi i za sedentarne zajednice.
Tradicionalna narodna nošnja:
Cvijeće i crvena boja obilježja su tradicionalne odjeće Roma diljem Istoka, od Indije i Irana pa sve do Balkana, no oni nisu kaarakteristični samo za Rome, kao što bi nam takozvani "zdravi razum" mogao nagovijestiti. Crvena je značajna boja koja je nazočna u obredima vjenčanja, ali nije simbol ljubavi, kao što se to govori u poetskim opisima Roma, već je to simbol pojedinačne žrtve za kolektivno blagostanje. Umjesto pojedinačne sebične ljubavi, tradicionalni brak blagoslov je dugotrajnog savezništva među obiteljima koje postaju hanamik (rođaci po bračnom drugu).
Rano sklapanje braka:
Kao prvo, rano sklapanje braka nije obilježje koje je karakteristično samo za romsku kulturu – sve tradicionalne kulture imaj takav običaj. To je arhahaičan način gledanja na brak kao na dogovor između dviju obitelji, a rano sklapanje braka nastoji zaštititi mlade od teškoća i čestih trauma do kojih dolazi prilikom traženja i promjene partnera, te ih osloboditi od goleme brige da moraju pronaći odgovarajućeg partnera za život. Djevojka koja je uključena u obitelj koja je prima od rane mladosti, prije nego što nastupi zavaravajući osjećaj pojedinačne ljubavi, imat će dovoljno vremena da se prilagodi novom načinu života i da stekne razumijevanje za svoju novu obitelj. Rezultat je brak koji traje čitav život, uz mnogo manje opasnosti da će doći do rastave nego u modernim brakovima koji se temelje na slobodnom odabiru partnera. Tradicionalna zajednica želi nadzirati i zaštititi činjenicu koja se i onako događa i u modernom stilu života, a to je rano stupanje u seksualne odnose. Razlika je u tome da je u modernom društvu početak seksualnoga života nekontroliran i da se uglavnom događa tajno, bez prihvaćanja ili blagoslova obitelji i može predstavljati opasnost kako za pojedinca tako i za zajednicu. U tradicionalnom društvu spolni čin je zaštićen i pod nadzorom, odobren od strane obitelji u složenom običajnom sustavu obreda koji bi par trebali pročistiti i podruprijeti. Štoviše, nakon vjenčanja obje obitelji nastavljaju se osjećati odgovornima za dobar napredak novoga para, te imaju pravo i dužnost da olakšaju početak zajedničkog života nove obitelji, da se uključe u rješavanje svih problema i da pomognu mužu i ženi da postignu pomirbu i međusobno razumijevanje. To je još jedan način da se obitelj održi tijekom čitavog života.
Prodaja nevjesta:
Djevojčina obitelj djevojku prodaje kao nevjestu, a momkova obitelj je kupuje. Tako tradicionalni romski brak izgleda promatran izvana. U stvarnosti taj postupak nema nikakve veze s nečime što bismo mogli nazvati trgovinskom transakcijom. Nitko nikoga ne prodaje. Takozvana cijena nevjeste simboličan je način izražavanja poštovanja prema čistoći/nevinosti nevjeste i njezine obitelji. Tradicionalno se izražava u zlatu, ali ne kao komercijalnoj vrijednosti, već to zlato predstavlja vrijednost i simbol časti. To zlato ne možete prodati i za njega kupiti nešto drugo, jer to zlato nije na prodaju. To je pakiv (poštovanje, čast, povjerenje, poštenje, vjera) obitelji. Druga je stvar to što taj običaj i nije uvriježen kod svih romskih skupina.
Podređen položaj romskih žena u obitelji:
Romske žene imaju podređen položaj u tradicionalnim obiteljima kojima upravljaju muškarci, kaže još jedan stereotip. U stvarnosti u tradicionalnoj zajednici koja se temelji na očuvanju iskušanih obrazaca, ravnoteža i sklad osiguravaju da muškaarci i žene imaju određene uloge u obitelji koje se međusobno nadopunjuju i od kojih ni jedna nije podređena, ali te su uloge različite. Kad postane majka - dai -, drugim riječima, kad postane odgovorna za djecu, žena dobiva društveni položaj i ugled. Oslobođena od nečistoće seksualnoga života i rađanja, starija žena – i phuri – postaje pravi autoritet i posjeduje tajne čarobne moći koje joj omogućavaju da vidi budućnost, da liječi bolesti i da zajednicu štiti od zla.
Sloboda djeteta:
Romski odgoj djece temelji se na slobodi, i prema djeci se odnose kao prema malim odraslim osobama. Roditelji s njima ozbiljno razgovaraju još od malih nogu i verbalno se čini da im ništa nije zabranjeno, ali druga strana ove razmjerne slobode znači i odgovornost koja se djeci rano dodjeljuje.
Ovi steretipi utječu ne samo na društvene odnose između Roma i ne-Roma, nego i na politike, programe i metode rada kojima se pristupa romskim pitanjima.
Unatoč manjim razlikama u nazivlju ili čak varijacijama u običajima, različite skupine Roma diljem Europe i dalje imaju iste glavne elemente romske kulture i ista temelja načela, kao što su:
- prihvaćanje raznolikosti
- solidarnost
- bratstvo
- poštovanje
- čistoća
- čast
- iskrenost
- međusobno nadopunjavanje muškaraca i žena
itd.
To vrijedi i za temeljne romske vrijedsnoti, kao što su:
- obitelj = zajednica
- djeca, itd.
Rromanipen (romska kultura) ima veću važnost za Rome nego što kultura obično ima za druge zajednice. Razlog tomu je činjenica da se romska kultura razvijala kao strategija preživaljavanja Roma i ona danas još ima ključnu ulogu u upravljanju svakodnevnim životom Roma kao i njihovim odnosima unutar i izvan zajednice.
Čitav niz pojmova na kojima se temelji romska kultura vrlo su slični istočnjačkim (orijentalnim) pojmovima, te se samim time značajno razlikuju od odgovarajućih zapadnjačkih pojmova. To bi mogla biti prepreka uspješnoj provedbi različitih programa čiji je cilj poboljšanje položaja romskih zajednica diljem Europe, pa različiti subjekti koji se bave romskim pitanjima moraju o tome voditi računa.
Pojam "čistoće":
Romski pojam čistoće odgovara orijentalnom poimanju čistoće, što znači da se odnosi ne samo na tjelesnu već i na duhovnu čistoću. Taj pojam i njegove implikacije u stvarnosti vidljivi su i u svakodnevnom životu Roma, u načinu na koji održavaju svoje kuće, ali i u nekim vrlo važnim običajima koji se odnose na rođenje djece, smrt, pogrebe itd. Na kraju, taj pojam i njegovo razumijevanje utječu i na odnose između romskih muškaraca i žena, kao i na poimanje starijih osoba i djece. (vidi izlaganje gđe Vuolasranta)
Dualizam u komunikaciji:
Romski način komunikacije posebna je vještina. Romi se jedni drugima ne obraćaju izravno, a ipak se vrlo dobro razumiju. Ali ne-Romi često imaju potreškoća s razumijevanjem tog dualizma u komunikaciji. Stoga oni često teško mogu razumijeti pravo značenje onoga što Romi govore. (vidi izlaganje g. Stankiewicza)
Pojam vremena:
Romsko poimanje vremena sasvim se razlikuje od drugih skupina. Njihovo razumijevanje vremena je predindustrijsko, više statično (orijentalno). Vrijeme je stalni "vodoravni" tijek, koji je po svojoj primjeni vrlo prilagodljiv i ne sadrži nikakve stroge parametre niti određene dužnosti. (vidi izlaganje g. Spinellija)
Još jedna stvar koje ne-Romi nisu svjesni i koja uzrokuje zabune u njihovim tumačenjima, jest da u tradicionalanoj romskoj obitelji svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje.
Zdravlje je jedna od najvažnijih vrijednosti za Rome. Ali romske kulturološke posebnosti često su problematične za zdravstvene ustanove. Već postoji pozitivna praksa u nekim zemljama kao što je Finska u kojima su zdravstvene ustanove uspješno uzele u obzir te razlike.
Romani Kriss jedno je od temeljnih obilježja romske kulture. Nažalost, neki sastavni dijelovi tog jedinstvenog sustava do danas su izgubljeni. Što je još gore, neke zajednice više ne primjenjuju taj sustav. Pravda kakvu provodi Romani Kriss nije kaznena, već pomirbena.
Potrebno je prihvatiti da se romska kultura mijenja u odnosu na jezik, običaje, tradicije itd. Taj razvoj/evolucija kulture normalan je proces i treba ga potaknuti. No važno je zadržati romski identitet i zaštititi opstanak romske kulture.
Neka važna pitanja za daljnje razmišljanje:
- sukob između romske tradicije i modernosti
- prihvaćanje Rromanipena (romske kulture) od strane većinskih naroda
- ravnoteža između romske i većinske kulture.
Romska kultura ne predstavlja prepreku modernizaciji. Stoga niti romska kultura niti raznolikost ne bi trebali biti argumenti koji će Rome međusobno dijeliti.
Na kraju, dva veoma važna pitanja o kojima je potrebno razmisliti:
- Kako postići ravnotežu između romske kulture i susjednih ne-romskih kultura?
- Kako postići da romska kultura bude prihvaćena kao jedna od nacionalnih kultura?
ZAKLJUČCI I PREPORUKE:
OPĆENITI:
Ovaj sastanak vjerojatno je bilo prvo međunarodno događanje na kojem su Romi imali priliku raspravljati o vlastitoj kulturi. To je prvi korak prema daljnjoj raspravi o pitanjima koja su postavljena tijekom seminara. Stoga je posve jasno da je potrebno provesti i druge aktivnosti koje su važne za temu ovoga seminara i takve se aktivnosti snažno preporučuju.
Otvorena rasprava o ovoj temi kao i konkretni prijedlozi na lokalnoj i nacionalnoj razini i dalje ili ne postoje ili su nedostatni da bi se odgovorilo na postojeće potrebe. Stoga treba potaknuti lokalne i nacionalne vlasti da planiraju i provedu takve aktivnosti. Kad god je to prikladno, njihovu provedbu trebaju poduprijeti i međunarodne institucije/organizacije.
Obrazovanje i kultura pojmovi su koji su međusobno povezani. Mjerodavna nacionalna tijela tu činjenicu još ne uzimaju u obzir, pa zbog toga i dalje nema odgovarajućih obrazovnih politika. Stoga treba savjetovati nacionalnim vladama da izrade odgovarajuće obrazovne politike koje se obuhvaćati nastavu romske povijesti, jezika, te da ostave prostora za interkulturološko obrazovanje.
Nadalje, važnost koja je školskome obrazovanju pridana na ovome seminaru može se izraziti na sljedeći način:
• Školsko obrazovanja ima važnu ulogu u očuvanju, razvoju i promicanju identiteta s kojim je ono nerazdvojno povezano;
• Treba se podsjetiti da je potrebno uzeti u obzir i važne određujuće čimbenike kao što su socijalni i ekonomski uvjeti, stambeni uvjeti, politički uvjeti – ne možemo govoriti o interkulturnom obrazovanju a da ga ne stavimo u širi interkulturni kontekst;
• Opća uprava za obrazovanje – DG IV., objavljuje priručnik (i na romskom jeziku) u kojem će navesti i razmotriti sve mjerodavne ključne instrumente (koje su prihvatili Odbor ministara, Parlamentarna skupština, CLRAE12, itd.). Važno je da se upoznamo s tim instrumentima i da ih upotrebljavamo kako bi nas oni vodili i podupirali u našim aktivnostima.
POSEBNI:
O KULTURNIM IDENTITETIMA:

Potrebno je ocijeniti prikladnost i dostatnost postojećih načina i normi za zaštitu romske kulture i identiteta. Stoga takvo ocjenjivanje treba pokrenuti i poduprijeti.
Skupina MG-S-ROM trebala bi predložiti i potaknuti vlade da podupru takav proces definiranja romskih identiteta i kultura.
Nadalje, trebalo bi osigurati uključivanje kulturne politike u sklopu nacionalnih programa/strategija za Rome, u onim zemljama u kojima takvih dokumenti postoje. U državama članicama koje nemaju nacionalne programe za Rome potrebno je snažno preporučiti da se izradi romska kulturna politika. Elementi koje bi trebalo uključiti u takvu politiku, između ostaloga, su:
- promicanje stvarne primjene postojećih predmetnih pravnih instrumenata;
- potpora aktivnostima čiji je cilj promjena sadašnjeg imidža romske kulture;
- poboljšanje ugleda romskoga jezika među romskom ali i ne-romskom djecom.
Nadalje, nacionalne vlade moraju osigurati sredstva za provedbu takvih mjera.
Na seminaru je iznesen čitav niz konkretnih prijedloga i mogućih aktivnosti čiji je cilj očuvanje i razvoj romske kulture kao i jačanje romskih kulturnih identiteta. Morarmo razmotriti kako se te aktivnosti mogu provesti te osobito kakvu bi pomoć Vijeće Europe moglo pružiti. (vidi dio izvješća pod naslovom "Konkretni prijedlozi za projekte/aktivnosti")
NAZIVLJE KOJE SE UPOTREBLJAVA U VIJEĆU EUROPE:
Nazivlje koje se upotrebljava u Vijeću Europe kada se govori o pitanjima vezanim uz Rome razvijalo se tijekom godina. Taj je razvoj s jedne strane rezultat napretka rada VE u tom području i razvoja pitanja Roma u Europi, kao i razvoja samog romskog pokreta. Pojavila se potreba da se procjeni prikladnost nazivlja koje se upotrebljava u Vijeću Europe, ali to se mora napraviti samo kao neizostavni dio političkoga okvira VE o pitanjima Roma.
Rasprava o nazivlju u Vijeću Europe koja je provedena na seminaru nije iznjedrila nikakve konačne zaključke. Skupina MG-S-ROM stoga mora odlučiti je li potrebna daljnja rasprava i ako jest u kojem će se obliku ona provesti.
Unatoč činjenici da u ovome dijelu seminara nisu postignuti nikakvi konkretni zaključci, tijekom seminara mnogi su sudionici izrazili niz različitih stavova i prijedloga. Jedno je mišljenje da Romi i Sinti ne bi više trebali biti stavljani u istu političku košaru sa skupinama kao što su Putnici, Balkanski Egipćani, Bajaši itd. kako bi se poboljšao naš odgovor na probleme Roma. Drugo je stajalište da bi Romi i Sinti trebali imati zasebne odnose s institucijama kao i s drugim skupinama. Napokon, neki smatraju da novo nazivlje nije ni potrebno, i da su nazivi koji se trenutačno upotrebljavaju prikladni.
Jedan prilično očigledan zaključak koji se ovdje može izvesti jest da u ovome trenutku nisu svi zadovoljni nazivljem koje je u upotrebi i da je potrebno pronaći rješenje tog problema.
Jedno moguće rješenje koje je spomenuto tijekom seminara jest da se izraz "Romi/Cigagni" ili "Romi, Cigani" zamijeni izrazom "Romi i Sinti".
Kad je riječ o drugim skupinama koje nemaju kompaktan teritorij, kao i o nazivlju koje se upotrebljava kako bi se opisalo romsko stanovništvo, prof. Courthiade predlaže terminološki pristup koji je dolje naveden a koji bi VE moglo primijeniti.

G. Ivan VESELY, Udruga Dzeno iz Češke, predložio je da skupina MG-S-ROM:
- provede ocjenjivanje/analizu rada Odjela za Rome/Cigane s ciljem procjene kvalitete, obima, prikladnosti i dostatnosti toga rada;
- provede ocjenjivanje/analizu kako bi se prepoznali slučajevi u kojima se zadire u interese Roma, odnosno u kojima Skupina stručnjaka radi na pitanjima drugih skupina kao što su Putnici, Jeniši itd.
G. Vesely je predložio da Skupina stručnjaka promijeni i pristup prema pitanjima Roma.
Među prijedlozima koji su izneseni s ciljem poboljšanja ustroja tijela VE koja se bave pitanjima Roma kao i pitanjima drugih manjina, bili su i ovi:
- osigurati uspotavu baze podataka o skupinama koje nemaju kompaktan teritorij
- osigurati zaseban odnos, s jedne strane između gore spomenutih skupina i VE, a s druge strane između Roma i Sinta i VE.
- ispitati mogućnost da se uspostavi zaaseban Odjel zaa Rome/Sinte i da se osnuje Odjel za skupine bez kompaktnog teritorija.
PRIJEDLOG O NAZIVLJU G. COURTIADEA:
Kako bi se pristupilo rješavanju "ciganskog" pitanja, čini se da je važnije razviti kategoriju europskoga naroda koji nema kompaktni teritorij, nego zadržati rasistički koncept "Cigana" koji su osmislili stranci, neovisno o tome koji se naziv upotrebljava za imenovanje tog koncepta, uključujući i serijske nazive tipa "A, B, C, D i ostali". Takvi serijski nazivi nikad nisu iscrpni i predstavljaju tek pokušaj da se na isti koncept nalijepi politički korektna etiketa.
Kad je riječ o engleskom i francuskom nazivlju, referat predlaže sljedeće rješenje:
a) da se sav romski narod koji se globalno percipira kao europski narod indijskog podrijetla naziva Romima (eng. Rroms)
b) da se Aškali, Euđiti, Jevgi itd. koji se globalno percipiraju kao balkansko stanovništvo vjerojatno egipatkog podrijetla naziva "Balkano-egipćanima" (eng. Balkano-Egyptians)
c) Da se Bajaši, Rudari, Lingurari i Bunjaši (koji se u francuskim analizama češće nazivaju Banjaši) nazi8vaju Bojaši (eng. Boyash)
d) da se Jeniči (Yéniches), Karneri, Laningeri, Kesleri (Keßler), Fekeri (Fecker) ili Spengleri nazivaju Jeniči (eng. Yéniches)
e) da se Putnici (eng. Travellers, prije Tinkers) nazivaju Putnicima (eng. Travellers)
f) da se Sápmi nazivaju Sápmi (ili Saami)
g) da se Arumunji ili Makedorumunji nazivaju Arumunji (eng. Aromanians)
h) da se Zapadni Armenci nazivaju Zapadni Armenci (eng. Western Armenians)
i) da se Židovi koji govore jidiš ili Aškenazi nazivaju "Židovi koji govore jidiš" (eng. Yiddish-speaking Jews) ili Aškenazi (eng. Ashkenazi) a Židovi koji govore džidjo ili Sefardi "Židovi koji govore džidjo" (eng. Djudyo-speaking Jews) ili Sefardi (eng. Sefarades) kada priznaju Europu kao svoju domovinu.
U svezi s glavnim unutrašnjim granama Roma, mogli bismo predložiti sljedeće nazivlje:
1) da se Romima (eng. Rroms) nazivaju Romi koji govore romski, i to možda uz odgovarajući epitet (istočni, endajutne, u strogom značenju te riječi, itd.) kad je to potrebno.
2) da se Sjevernim Sintima (eng. Northern Sinté) nazivaju skupine Sinta koje su se oblikovale u područjima u kojima se govori njemački jezik (u Francuskoj se može upotrijebiti naziv Manouche)
3) da se Južnim Sintima (eng. Southern Sinté) nazivaju skupine Sinta koje su se oblikovale u područjima u kojima se govore romanski jezici
4) da se Kaleima (eng. Kalé) (ili Gitanos) nazivaju pripadnici skupine Kalé (Romi s Iberskog poluotoka)
5) da se pripadnici skupine Kaalé nazivaju Kaalé
6) da se Britanskim Romima (eng. British Rroms ili Romanichals) nazivaju britanski Romi
Nazivi kao što su Česi, Mađari, Jugoslaveni ili Rumunji (eng. Bohemians, Hungarians, Yugoslavs ili Romanians; franc. Bohémiens, Hongrois, Yougoslaves ili Roumains) za imenovanje Roma trebali bi definitivno biti izbačeni iz političkog vokabulara osim kad se citiraju povijesni tekstovi.
Riječ Cigagni (eng. Gypsy) treba upotrebljavati samo u dva konteksta:
i. prilikom citiranja izjava koje se odnose na objekte koji su autori izjave prepoznali kao Cigane, a koje mogu biti povijesne ili rasističke prirode
ii. prilikom navođenja posebne vrste glazbe koja se uglavnom razvila tijekom 19. stoljeća u Austrougarskoj (a u tom slučaju preporučuje se da se naziv piše "tzigane").
Serijske nazive treba izbjegavati, a kad je potreban kategoričan pristup, prednost treba dati pojmu "narodi bez kompaktnog teritorija" koji uključuje sve narode u takvoj situaciji, neovisno o tome jesu li oni prvobitno smatrani Ciganima ili nisu od strane neukih lokalnih populacija.
Uz to, kolektivne nazive treba primjenjivati na građane koji žive mobilno, neovisno o njihovom podrijetlu i motivaciji, uključujući i većinsko stanovništvo koje živi mobilno (u Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj). Njih bi se moglo prikladno nazvati "profesionalcima koji putuju od mjesta do mjesta" (eng. itinerant professionals ili franc. groupes itinérants) i u tu skupinu uključiti samo osobe koje uistinu imaju putnički stil života. Slučajeve diskriminacije s kojima se suočavaju naseljene osobe koje su prethodno putovale od mjesta do mjesta trebalo bi rješavati prvenstveno na lokalnoj razini i oni ne opravdavaju rješavanje toga problema na razini čitave Europe u smislu etničke politike. Taj se problem može riješiti jednostavno kroz obrazovanje koje će dovesti do podizanja svijeti o alternativnim životnim stilovima, neovisno o entičkoj pripadnosti.
Slično ažuriranje nazivlja trebalo bi provesti u svim europskim jezicima uz istodobno nastojanje da se sačuvaju lokalna obilježja, ali i da se što više poštuju europske smjernice koje su gore predložene za engleski i francuski jezik. To bi se moglo napraviti u suradnji sa specijaliziranim skupinama koje je autor naveo i potom proširiti putem školske izobrazbe. Autor je predložio i da se u Vijeću Europe uspostavi baza podataka koja bi uključivala sve europske narode koji nemaju kompaktan teritorij.
KONKRETNI PRIJEDLOZI ZA PROJEKTE/AKTIVNOSTI:
- potrebni su pouzdani izvori financiranja kako bi se poduprla istraživanja romske znanosti;
- stipendije za romske studente povijesti, jezika i drugih disciplina, koje će omogućiti romskim studentima da steknu akademske vještine koje su im potrebne za stvarno aktivno sudjelovanje u političkom, upravnom, znanstvenom ili gospodarskom životu;
- istraživanje o profilima zanimanja Roma tijekom povijesti i o mogućim vezama s indijskim sustavom kasti;
- uspostava baze podataka o narodima/skupinama koje nemaju kompaktan teritorij;
- oživljavanje projekta enciklopedije;
- rječnik;
- romološki centar sa sjedištem na Balkanu;
- sveučilišni odjeli/akademija;
- knjižnica;
- jezični tečajevi;
- tečajevi o povijesti Roma;
- televizijski i radijski programi;
- istražiti rasizam protiv Roma u klasičnim književnim djelima;
- VE bi trebalo organizirati izobrazbu policajaca o pitanjima koja se odnose na romsku kulturu.
U svojim završnim napomenama g. Liégeois se usredotočio na dva predložena konkretna projekta/inicijative. U daljnjem tekstu navevedene su njegove opaske u svezi tih prijedloga:
Enciklopedija
"…• Mnogi od vas naglasili su potrebu izrade "enciklopedije" romske/ciganske kulture i povijesti. To je povezano s izradom didaktičkoga materijala, povijesnih udžbenika i seminara za izobrazbu nastavnika, što je osobito važno uzmemo li u obzir da Romi/Cigani nemaju vlastitu državu koja bi im mogla pružiti sva nastavna sredstva potrebna za školsko obrazovanje. Ovaj problem osobito je izražen u državama koje imaju obrazovnu politiku za nacionalne manjine: sve manjine osim Roma/Cigana mogu dobiti udžbenike od svoje matične države. Stoga je zadatak, a i dužnost, međunarodnih organizacija da nadoknade činjenicu da Romi/Cigani nemaju svoju državu i da organiziraju izradu jezičnih, povijesnih i kulturoloških materijala kako bi i Romi/Cigani uživali u istim mogućnostima kao i drugi narodi.
• Ideja o izradi encilopedije postoji već neko vrijeme i potrebno joj je dati odgovarajući oblik i sadržaj. Htio bih samo nalgasiti da se i u sklopu projekta Obrazovanje romske/ciganske djece u Europi ta ideja namjerava ostvariti, uglavnom u obliku modula za izobrazbu nastavnika, uz izradu bilježaka za poučavanje povijesti, jezika i kulture. Enciklopedija te vrste bi:
- ispunila zahtjev da održava kulturnu raznolikost koji je više puta istaknuti tijekom ovog seminara;
- dopustila da se s godinama dodaju novi materijali, budući da je nemoguće sve učiniti odjednom;
- zadovoljila potrebu da se materijal prilagodi što je moguće više stvarnim uvjetima u školama, budući da nije svim školama potrebam isti sadržaj i da postoji velika vjerojatnost da će se sadržaj razlikovati od mjesta do mjesta, kao i u ovisnosti o sociološkim i kulturološkim obilježjima učenika;
- omogućila poštivanje različitih pogleda pojedinih romskih/ciganskih skupina, od kojih neke ne žele da se pojedini aspekti njihovog jezika i kulture šire, budući da smatraju da su oni isljučivo privatni;
- omogućila da materijal bude svima dostupan, u skladu sa samim načelom mađukulturnoga obrazovanja. Zamisao, naime, nije da se stvori neka vrste pretjerano specijaliziranog materijala koji bi, u ekstremnom obliku, mogao učionicu pretvoriti u geto, već da se osigura da povijest i kultura Roma/Cigana budu sastavnim dijelom poznatog i priznatog nasljeđa svih europskih i svjetskih kultura, kako unutar škole tako i izvan nje;
- priznala važnost traženja pomoći od vodećih stručnjaka u pojedinim područjima, uključujući prije svega stručnjake iz romskih/ciganskih zajednica: u ovom trenutku, želio bih ponoviti poziv na suradnju koji sam uputio i tijekom uvodnog izlaganja – mnogi do vas su vrhunski stručnjaci u svom području i svaka pomoć koju nam možete pružiti u sklopu Projekta obrazovanja dajući nam kvalitetne informacije bit će nam od velike pomoći.
Europski centar za izobrazbu
• Još se jedna zamisao pojavila nekoliko puta tijekom seminara, a riječ je o uspostavi centra za izobrazbu mladih Roma. Neki su govorili o "akademiji" a neki o "kulturnom centru".
• U ovome trenutku, svakako bismo trebali razmotriti kakav bi trebao biti oblik takvoga centra, pri čemu je djelovanje u obliku mreže mnogo prikladnije raznolikosti i zemljopisnoj proširenosti diljem eurospkih zemalja. No, u međuvremenu, htio bih vam prenijeti neke ohrabrujući vijesti:
• godine 2002. Parlamentarna skupština prihvatila je Preporuku br. 1557 o pravnom položaju Roma u Europi. Neovisno o samom nazivu preporuke, ona se mnogo više odnosi na obrazovanje i u tom smislu Parlamentarna skupština VE predlaže da se uspostavi europski centar za obrazovanje i izobrazbu Roma kako bi se "olakšala učinkovita razmjena pozitivnih iskustava" i "promicala koordinacija u izobrazbi romskih i većinskih stručnjaka" (točka 16).
• Odgovarajući na tekst Parlamentarne skupštine, Odbor ministara u lipnju 2003. prihvatio je instrument pod oznakom CM/AS (2003) Rec.1557 final. Ministri u njemu kažu da će se o ovoj temi razgovarati u sklopu Projekta obrazovanja i da će prijedlog za uspostavu tog "Europskog centra za obrazovanje i izobrazbu Roma" biti predan na kraju Projekta, u dokumentu o općoj politici koji je zatražio Upravni odbor za obrazovanje;
• Istraživačka faza Projekta obrazovanja u punom je zamahu, a jedna od stvari koja se od nas traži u sklopu Projekta jest da damo svoje prijedloge za takav centar."
ZAKLJUČCI IZVJESTITELJICE:
Ovaj je seminar bio vrlo značajan za sve sudionike, kao i za VE i njegov rad na pitanjima Roma. Složenost i uspjeh ili neuspjeh ovoga seminara ovisit će o njegovoj višestrukoj namjeni.
Sudionici seminara imali su i različita očekivanja. Oni koji su bili nazočni na 15. sastanku Skupine stručnjaka MG-S-ROM očekivali su da će se rasprava usredotočiti isključivo na terminologiju koju trenutačno upotrebljava Vijeće Europe, budući da je to bio prvobitan prijedlog g. Gheorghea iz OESS-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava. Druga velika skupina sudionika bila je zainteresirana za analizu trenutačnih potreba i moguće projekte/aktivnosti vezane uz moguće jačanje romske kulture u Europi. S druge strane, sastanku su prisustvovali i brojni ne-Romi koji rade na pitanjima Roma i za njih je ovaj seminar bio još jedna prilika da nauče izravno s izvora nešto o posebnostima romske kulture.
Na temelju iskustava stečenih na ovome seminaru možemo sasvim jasno zaključiti da je potrebno više aktivnosti, i to usredotočenijih aktivnosti, koje bi se trebale nadovezati na ovaj seminar.
Uspješnost seminara s jedne strane rezultat je golemog raspona pitanja, razmišljanja, tema i prijedloga koji su na njemu izneseni, a odnose se na sva očekivanja. S druge strane, uspjeh je povezan i s preciznim zaključcima, preporukama i prijedlozima za buduće aktivnosti, koji se svi mogu iskoristiti u budućem radu MG-S-ROM-a, Odjela za Rome i VE općenito.
Neuspjeh seminara sastoji se u tome što sudionici na kraju nisu imali dovoljno vremena da rasprave pitanje terminologije tako da i nije bilo mnogo konkretnih zaključaka na tu temu, a osobito nije postignuti nikakav konsenzus.

Još jedan aspekt istkoga problema bio je izostanak drugih međunarodnih institucija i organizacija koje se bave pitanjima Roma, a od kojih se prvobitno očekivalo da daju svoj doprinos seminaru. To je bilo prilično problematično zbog činjenice da je jedna od namjena pokretanja ove rasprave o nazivima za različite skupine bila da se utvrdi zajednička terminologija koju bi mogle upotrebljavati sve međunarodne institucije koje se bave pitanjima Roma.
Stoga je izvjestiteljica pripremila sljedeće zaključke koji se temelje na raspravi, a koje može iskoristiti Skupina stručnjaka MG-S-ROM:
Unatoč nekim manjim razlikama, jasno je da Romi i Sinti u Europi imaju istu kulturu.
Uz to, oni imaju i isto podrijetlo, povijest, jezik i zajednički identitet, koji s jedne strane uključuje svu unutrašnju raznolikost a s druge strane je različit od vanjskih kulturnih utjecaja. Taj zajednički identitet ima samo dva naziva koje prihvaća ta zajednica i stoga su oni i politički ispravni. Ti nazivi su Romi i Sinti. (Skupina Kale u Španjolskoj i skupina Kaale u Finskoj također sebe smatraju Romima.)
Romi i Sinti u Europi su transnacionalna manjina, nazočna u gotovo svim državama članicama Vijeća Europe.
Njihove zajednice suočene su s posebnim problemima, a imaju i posebne potrebe, koje je moguće rješavati samo posebnim politikama i metodama.
Mali postatak Roma i Sinta u Europi (uglavnom u zapadnoj Europi) i dalje živi mobilno, i takav način života potrebno je sačuvati kao sastavnio dio naše bogate kulturne razlnolikosti. Unatoč drukčijem životnom stilu, većina njih prihvaća da su romskog ili sintskog podrijetla. O njihovim problemima i potrebama zna se manje nego što je slučaj sa sedentarnim Romima. Ali potrebno je posebno naglasiti da često dolazi do zbrke s nazivima koji se upotrebljavaju prilikom imenovanja tih skupina, i često ih se naziva "Putnicima" (eng. Travellers). Putnici (eng. Travellers) su entička skupina keltskoga podrijetla, kao što je to u svom izlaganju tijekom seminara razjasnio g. O'Caolin. Zbrka je rezultat dihotomije u prijevodu s francuskog "gens du voyage" (što je upravna kategorija), u "Travellers" na engleskom, što je naziv etničke skupine.
Zbog složenosti i posebnosti pitanja Roma i Sinta u Europi, potrebno je osigurati da oni imaju zaseban odnos s institucijama. Ta se činjenica temelji na povijesnom razvoju rada koji su izvršavale te institucije, ali i na razvoju romskoga pokreta i romskoga pitanja u Europi. Takav će pristup pridonijeti utvrđivanju jasnijih politika, aktivnosti i pristupa koji će se temeljiti na posebnim potrebama i značajkama, a što će na kraju dovesti do poboljšanog pristupa pitanju Roma.
Stoga se pitanje trenutačne terminologije ne može rješavati izolirano od trenutačne politike Vijeća Europe ili Skupine MG-S-ROM, ili barem bez da se te politike preispitaju. To znači da MG-S-ROM treba razjasniti je li ta skupina tijelo VE koje se bavi isključivo pitanjem Roma i Sinta ili je to skupina stručnjaka koja se bavi pitanjima Roma, Sinta i drugih nacionalnih manjina. U tom slučaju djelokrug skupine stručnjaka treba jasno definirati i naznačiti koje su to skupine kojima se bavi i kakav odnos te skupine imaju ili žele imati sa skupinom stručnjaka.
Naziv "Cigani" za Rome i Sinte u Europi je neprihvatljiv u najvećem broju slučajeva, budući da ga se smatra stranim nazivom koji odgovara svim negativnim i omalovažavajućim stereotipima koji i danas postoje diljem Europe o Romima i Sintima.
Jednako tako, riječ "Cigani" nije prihvatljiva niti jednoj drugoj skupini koja je bila nazočna na seminaru (Putnicima, Balkanskim Egipćanima, Bajašima, Aškalima itd.), za koje VE možda trenutačno smatra da ih taj naziv obuhvaća, ali koji sami za sebe ne smatraju da se taj naziv odnosi na njih. Lako možemo zaključiti da naziv "Cigani" ne samo da je zastario, već u ovom trenutku nema nikakvo značanje, a uz to je i politički neispravan.
Očigledno je da su neki kulturni elementi tih skupina zastupljenih na seminaru jednaki pojedinim elementima romske i sintske kulture.
Jasno je da se te skupine često suočavaju sa sličnim problemima kao i Romi i Sinti u Europi, ali jasno je dano do znanja da one zastupaju uspostavu posebnih odnosa s institucijom kako bi osigurale da se pozornost i nastojanja više usredotoče na rješavanje njihovih problema.
Unatoč tomu, bilo je očigledno da postoji duh solidarnosti među Romima i Sintima i predstavnicima drugih skupina, te da postoji međuso0bno razumijevanje zbog sličnih poteškoća s kojima se suočavaju. Ali te stavove ne treba miješati s jasnom sviješću o specifičnim problemima s kojima se suočavaju i o specifičnim politikama, aktivnostima i pristupima koji su potrebni kako bi se ti problemi riješili.
Postoji nekoliko pitanja koja bi Skupina stručnjaka MG-S-ROM svakako trebala raspraviti i o njima postići suglasnot. To su:
Skupina bi trebala odlučiti je li potrebna daljnja rasprava o nazivlju koje se trenutačno upotrebljava, a ako jest, treba li ga razmatrati zasebno ili samo u odnosu na politički okvir Skupine MG-S-ROM. Nije jasno vidi li Skupina stručnjaka ovo pitanje kao slične probleme s kojima se suočavaju različite skupine ili kao pitanje identiteta.
Potrebno je utvrditi važnost upotrebe pojma "Cigani". Ako se taj pojam i dalje smatra važnim, moramo utvrditi koga on opisuje.
Ako se odredi da je pojam "Cigani" nevažan i da ga više ne treba rabiti, potrebno je razmotriti bi li se pojmovi koji su trenutačno u upotrebi ("Romi/Cigani", "Romi, Cigani") trebali zamijeniti pojmom "Romi i Sinti".
Potrebno je razjasniti i točno odrediti tko su ciljne Skupine MG-S-ROM-a i objasniti usuglašenu terminologiju, koja će se u budućnosti upotrebljavati, u okvirnoj politici skupine stručnjaka.
Potrebno je ispitati mogućnost(i) za uspostavu zasebnih odnosa između VE i Roma i Sinta s jedne strane, te drugih skupina s druge strane.
Potrebno je odlučiti kakav će biti institucionalni nastavak aktivnosti nakon zaključaka i preporuka s ovoga seminara te nakon što su izneseni konkretni prijedlozi za projekte/aktivnosti.
Potrebno je odlučiti kako će izgledati sljedeći koraci nakon seminara.
* * * * *
KONAČAN POPIS SUDIONIKA I DNEVNI RED MOŽETE DOBITI AKO ZAHTJEV UPUTITE TAJNIŠTVU ODJELA ZA ROME/CIGANE VIJEĆA EUROPE U STRASBOURGU.
TEL.: (33) (0)3 90 21 49 63
FAX: (33) (0)3 88 41 27 31
E-MAIL: michael.guet@coe.int
DODACI:
POJMOVNIK ROMSKIH IZRAZA KOJI SU UPOTRIJEBLJENI U IZVJEŠĆU:
Rromanipen – romska kultura;
Phralipen – bratstvo;
Pakiv - vjera / vjerovanje (uključujući i vjeru u Boga);
Baxt – sudbina, kob, sreća;
Bibaxt – nesreća;

Ciacipen
– istina, iskrenost;
Ujo - čist;

Mahrime
– nečist;

Rromani kriss
– običajno pravo, tradicionalni pravosudni sustav;
RROMANE PHURANE GILIA – STARE ROMSKE PJESME;
ENDAJ – PROŠIRENA OBITELJ;
HANAMIK – ROĐAK PO SUPRUZI/SUPRUGU;
DAI – MAJKA;
I PHURI – STARICA;
RROMANI ENDAJA (ROMSKE SKUPINE):
Prof. Marcel COURTHIADE, INALCO, Francuska
Pitanje koje se stalno postavlja među Romima i ljudima zainteresiranima za romska pitanja jest kako bi trebalo shvatiti problem različitih romskih skupina ili klanova, koje se obično na romskom jeziku nazivaju "rromane endanǎ" (ili endaja, ovisno o narječju). Čini se da je potrebno nekoliko uvodnih napomena prije nego što izložimo čitavu strukturu.
Identifikacija skupina kao takvih nije jednoobrazna diljem Europe. U nekim područjima, preciznije u bivšoj Jugoslaviji ili južnoj Mađarskoj, gotovo svaka lokalna zajednica ima svoj naziv čak i kad ne postoje nikakve očigledne razlike u narječju i zanimanju, dok u nekim drugim područjima, primjerice, u Slovačkoj, postoje samo dvije skupine Roma: starosjedioci i "došljaci" iz 19. stoljeća. To ne znači da se jugoslavenski Romi više razlikuju između sebe nego slovački Romi, već samo da su ljudi na Balkanu osjetljiviji na podrobno grupiranje i označavanje imenima nego u karpatskom području. U većini slučajeva nazivi pojedinih skupina su egzogeni, odnosno nazive su im dodijelili drugi a ne oni sami i stoga ti nazivi opisuju karakteristično zanimanje, vjersku pripadnost ili neko drugo zemljopisno ili povijesno obilježje, najčešće na nekom gadjikani jeziku, a rijetko na romskom. U društvu koje je od starog indijskog sustava kasti naslijedilo načelo prema kojem sinovi prate očeve svojim zanimanjima, postoji određena logika u nazivima koji se temelje na karakterističnim zanatima, a uglavnom je riječ o "kovačima", "limarima", "šibljarima" i "mećkarima". Međutim, ništa ne sprječava posve drukčije skupine, koje govore posve drukčijim narječjima, da se bave istim zanatima, a često je upravo to i bio slučaj. Uz to, nazivi koji se temelje na zanimanjima tek su mali dio naziva koji su se dodijeljivali romskim skupinama.
Uključivanje različitih skupina pod isti nazivnik također je vrlo česta pojava kad se rabe nazivi kao što su "čergari", "došljaci", "prognanici", "starosjedioci", "pravi Romi" i slično. Takvi nazivi možda imaju jasno značenje na lokalnoj razini (u selu ili gradskoj četvrti) ali na europskoj razini oni gube svaki smisao.
U nekim slučajevima neke romske skupine imaju isti naziv kao i lokalne skupine koje nisu Romi. Takav primjer imamo u Kosovskoj Mitrovici, gdje lokalne Egipćane nazivaju Arlìura ("starosjedioci"), dok ta riječ označava Rome u Prištini i u Bugarskoj. Na sličan način, Oláh Cigányok odnosi se na Bajaše koji u južnoj Mađarskoj najvjerojatnije nisu romskoga podrijetla, dok u drugim mjestima taj naziv označava Rome trećega sloja. Isto stanovništvo naziva se Rudari u istočnoj Rumunjskoj (ili Ludari u Meksiku), dok ta riječ označava podskupinu Roma Čergara u Bosni i Italiji.
Vjersko opredjeljenje u ovom je kontekstu još manje indikativno. Skupine poznate kao Romi Muslimani (Xoraxane) ili Pravoslavci (Dasikane ili Gadjikane) govore mnoštvo različitih narječja, a uz to su često te skupine prešle na drugu vjeru nakon što su tako nazvane tako da taj naziv više nema značenje za njihovu kulturu. Ta je pojava osobito proširena u Bugarskoj, Rumunjskoj, Srbiji i Grčkoj. S druge strane, određeno narječje može biti zajedničko skupinama koje imaju različita vjerska opredjeljenja a žive u susjednim područjima, u kojima su prihvatile pojedine lokalne religije. Kad je riječ o nazivima koji se temelje na povijesnim zbivanjima, kao što su "došljaci", "prognanici" ili "stranci", jasno je da imamo li na umu kretanje stanovništva, ti nazivi nemaju nikakve veze s podrijetlom: "prognanici" iz jednoga područja postaju "došljaci" ili "stranci" u drugom području i često zadržavaju taj naziv i ako za njima dođu druge skupine. Na sličan način, pojmovi "Bijeli Cigani" i "Crni Cigani" koji se rabe u Bosni i Poljskoj, imaju više simbolično značenje nego što bi opisivali boju kože.
Značenje tih različitih naziva trebalo bi uzeti vrlo oprezno, budući da to nije uvijek ono značenje koje je i najočiglednije. Primjerice, etimologija naziva Lovara koja se temelji na mađarskom ("konj") čini se prilično upitnom. Drugi primjer je ime albanske romske skupine Mećkari, što znači "vodiči medvjeda" na južnoslavenskim jezicima (od mečka tj. medvjed – usporedi Ursari na rumunjskom, od ursu tj. medvjed), a ti Romi se nikad nisu bavili pripitomljavanjem medvjeda i ne žive u južnoslavenskom području. Objašnjenje može biti dvojako: naziv je možda prenijet na njih od neke druge skupine, koja danas više ne postoji, ali koja se sastojala od pravih vodiča medjeda, ili se, što je vjerojatnije, naziv odnosi na obiteljski totem, na što ukazuje Rajko Đurić. Ta je tradicija bila prilično uobičajena među balkanskim narodima, pri čemu su medvjedi i vukovi bili najrašireniji totemi. Zapravo, naziv Mećkar na kraju je i albaniziran kao Arixhi (ženski oblik: Arixhofkë ili Arixheshkë) i još i danas označava sve Rome na albanskom jeziku, uključujući i one koji ne pripadaju skupini Mećkara.
Treba imati na umu da svaka osoba može sama prepoznati na različite načine, ovisno o okolnostima i sugovorniku, pojavu koja se naziva "mimikrija" ili "očekivani odgovor". Riječ je o tome da svaki Rom tijekom mladenačke dobi prima nekoliko percepcija svoga identiteta: od obiteljske tradicije, od okolnih ne-Roma, od škole i drugih osoba koje se smatra "autoritetima", uključujući i istraživače na terenu itd., i kad upotrebljava te nazive Rom će se prilagoditi sugovornikovim očekivanjima kako bi ostvario najbolji mogući dijalog. U većini slučajeva u pojedinim okolnostima upotrebljavaju se pojedini nazivi. Primjerice, Rom iz sjeverne Mađarske mogao bi sebe opisati kao Muzsikusa kad govori s lokalnim poljoprivrednicima, kao Romungra kad govori s drugim Romima u nacionalnoj udruzi, te kao Magyar Cigány kad govori s predstavnicima vlasti, a kao Karpáti Rrom kad govori s etnolozima. U nekim slučajevima osoba sama miješa nekoliko naziva kako bi ispitala koji od njih postiže najbolji učinak u svrhu komunikacije: to je osobito uobičajeno u Francuskoj u kojoj su Romi svjesni velikih nejasnoća koje ne-Romi osjećaju kad je riječ o različtim romskim skupinama. Zbog toga mogu u početku razgovora, primjerice, s novinarom, upotrijebiti riječ Tsiganes, a poslije reći da su oni Gitans ili Manouches, prije nego što kažu "mi, Romi" itd. Jasno je da takvi stavovi samo povećavaju opću zbrku pa mlađi naraštaji krivo upotrebljavaju sve ove riječi.
Ista i jedinstvena skupina može u određenom trenutku promijeniti svoj naziv, zbog nekog vanjskog događaja ili zbog nekog drugog razloga. Primjerice, Kalderaši i Lovari zapravo su ista skupina s gledišta jezika, tradicije, socijalnog ustroja itd., dok na lokalnoj razini, primjerice u Skandinaviji, oni oštro razlikuju jedni druge na obiteljskoj osnovi i pozivaju se na neke jedva primjetne leksičke razlike, uglavnom na posuđenice iz novijega doba, kako bi potkrijepili tvrdnju da među njima postoje razlike. Međutim, dobro je poznato da su obitelji Kalderaša koje su se selile iz Rusije u Austrougarsku mijenjale svoj naziv u Lovari i obratno. Čak i kad ne mijenjaju svoje tradicionalno prebivalište, neki Romi mijenjaju svoj naziv kako bi postigli veći ugled: u Mađarskoj, dobro poznata romska obitelj Colara godinama ističe svoje lovarsko podrijetlo upravo zbog ugleda koji Lovari ondje uživaju, iako narječje kojim govore očigledno pripada nekoj skupini ne-Lovara. Jednostavno su negaciju na zamijenili lovarskim ći, što je među mnogim Romima oznaka prestiža, jer se više razlikuje od negacije u lokalnim jezicima (ći je manje slično mađarskome nem, slavenskome ne ili romskome nu nego na).
Čak se i naziv "Rom" može upotrijebiti tako da više ili manje obuhvaća različite romske tradicije: mnogi Romi koji govore romski jezik u Mađarskoj samo sebe nazivaju Romima i uskraćuju taj naziv, barem kad govore s poznatim ljudima, onim Romima koji govore mađarski, te njih nazivaju Romungre. Na sličan način mnoge skupine Kalderaša smatraju da oni jedini imaju pravo da ih se naziva "Romima", dok su svi ostali "Lejàśi" – a to je kategorija koju katkada više izbjegavaju nego ne-Rome. Mnogi francuski Sinti sve Rome koji govore Romski nazivaju Hongrois, čak i kad dolaze iz Grčke ili Rusije. Nekoliko drugih skupina smatra da su oni jedini ćaće Rroma (pravi Romi) za razliku od svih ostalih. Takav je stav uobičajen kod mnogih skupina ljudi i vlasti su ga povremeno iskorištavale, često uz pomoć etnologa i drugih znanstvenika, kako bi se narušila kohorentnost dotičnoga naroda.
Na pojedinačnoj razini, način na koji se gleda na ljude iz miješanih brakova (uključujući i iz brakova u kojima je jedan partner Rom a drugi pripadnik većinskoga naroda), uvelike se razlikuje od jednog lokalnog konteksta do drugog, ali u mnogim slučajevima ta percepcija je negativna, osobito u zapadnim zemljama, i trebalo bi joj posvetiti posebno istraživanje.
Možemo razlikovati ove glavne skupine, koje su ovdje navedene prema svom povijesnom podrijetlu i jezičnim obilježjima (upotrijebljen je romski plural imena skupina):
A) arhaične skupine koje se nazivaju "prvi sloj"
1) endaja u balkanskoj podskupini
Yèrli (Istanbul, Üsküdar), Sepetçies (uglavnom İsmir; naziv znači "šibljari"), Erlides (Sofia i Küstendil), Kalajdjie (Lom i Kumanovo; naziv znači "limari"), Kovàčǎ ili Arabadjìe (Kumanovo; naziv znači "kovač" i "vozar"), Bugurdjìe (Kosovo), Drïndarǎ (Sliven i okolica), Topanlìe (područje Tophana u Skopju), Konoplǎrǎ (Skopje; naziv znači "užari"), Mohadjèrǎ (u Prištini; naziv znači "prognani"), Arlìe ili Thare Gone (južna Srbija i Kosovo), Kohrane Rroma (Kosovo), Mećkàrǎ (albanski Myzeqe; naziv vjerojatno znači "medvjeđi totem"), Kabudji (središnja Albanija, s podskupinom Vakërde), Rupane Rroma i Bamìðǎ (južna Albanija), Baćòrǎ i Fićìrǎ (Grčka, većinski narod ih naziva i Turkòjifti), Spoitòrǎ i Xoraxane Rroma (južna i istočna Rumunjska), Kirimìtika Rroma (krimski Romi, Ukrajina), Zargàra (Iran)
2) karpatska podskupina
Ursàrǎ (Rumunjska; naziv znači "mećkari"), Kiśinvci (Moldavija; naziv znači "stanovnici Chişinaua"), Gurvàra (uglavnom u mađarskom području Kiskunsága), Karpati (sjeverna Mađarska, Slovačka, Poljska – u Poljskoj ih nazivaju i Bergìtka Rroma ili "crni Cigani, Degeś", oba naziva treba izbjegavati)
3) Vendetika Rroma (južna Mađarska, slovensko Prekmurje i austrijski Burgenland – uglavnom ih nazivaju "Romima")
4) baltičko-ruska podskupina
Polska Rroma (Poljska – nazivaju ih i "bijeli Cigani"), Xaladitka Rroma (Rusije i Bjelorusija; naziv znači "ruski/vojnički Romi"), Servìtka Rroma (Rusija i Ukrajina), Ćuxnìtka Rroma (Latvija), Lalorìtka Rroma (Estonija), Finitika Rroma (stari oblik, nekad se rabio u Finskoj i dijelu Švedske).
5) podskupina iz Walesa (izumrla)
B) međuskupine prvoga sloga s mutacijom
Cerhàra (Mađarska; znači "čergari"), Colàra (Mađarska: Kapośvar i Budimpešta), Hohere (Transilvanija; povremeno ih nazivaju Gabori), Maćhàra (Mađarska)
C) skupine koje su se nekoć odvojile od glavne grane (prvi sloj)
1) Sinto-sjeverna (germanska) podskupina
gàdjkene Sinte ("Njemački" Sinti: Njemačka, Austrija, ali i Francuska, Belgija, Nizozemska, područje oko Udina u Italiji), pràjśtika Sinte ("Pruski Sinti": Njemačka, Elsaß), vàlśtika Sinte (ili "Romanski" Sinti: uglavnom u Francuskoj), Lalère (bivša DR Njemačka, Tirol ‒ gotovo su izumrli), Sàstike Sinte (Mađarska, bivši SSSR ‒ vjerojatno su izumrli)
2) Sinto-južna (italska) podskupina
Sinte piemontese (uglavnom u pokrajini Piemont i Provansi), Sinte Lombardi, Venete
3) Rrom iz Abruzzija i iz Calabrije
4) Rromhorvat (Milano)
5) govornici ibero-romskog jezika
katalanski Kalo, andaluzijski Kalo (s portuglaskom podgranom), Euskaran Kalo and Occitan Kalo (obje skupine izumrle)
6) govornici anglo-romskog jezika
7) Lajuse Rroma (Estonija)
D) skupine koje se nazivaju "drugim slojem " (perfekt 1. lice na "em")
Gurbètura (Srbija; znači "prognani"), Filipidjies, Xandùrǎ i Kalpazàja (İzmir i Grčka; Filipidji znači "iz Plovdiva"), Thamàrǎ (južna Srbija), Ćergàrura (Bosna, Crna Gora, neki dijelovi Srbije, Hrvatska; često ih nazivaju Gabel na Kosovu i u Crnoj Gori; Ćergar means "ćergar"), Djambàzura i Madjùrǎ (Makedonija; Djambàzi znači "trgovac konjima"), Śkodrànǎ (Albanija, nazivaju ih i Ćergàrǎ; Śkodràni znači "iz Shkodëra"), Vlaxìčko (Bugarska, povremeno ih nazivaju i Karderari), Sastërnenqe Rroma (Rîmnicu Vîlcea i okolno područje, Rumunjska; znači "željezari", na rumunjskom "fierari")
E) skupine koje se nazivaju "trećim slojem" (slične drugom sloju, ali sa mutacijom)
Lovàra (uglavnom u Mađarskoj, ali i u Poljskoj, Skandinaviji, Belgiji itd.)
Drizàrǎ (Mađarska; možda znači "skupljači sagova ")
Kelderàśa ili Kelderàra (uglavnom u Rumunjskoj i Rusiji, ali i u Jugoslaviji, Skandinaviji, Poljskoj, Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u, južnoj Americi itd.)
"olašski cigáni" (Slovačka).
Dodatne napomene o tome kako se odnositi prema tim skupinama
U svim ljudskim društvima postoje sile približavanja i stapanja koje djeluju u suprotnosti prema silama razilaženja i odjeljivanja. Svaka vrsta sila može prevladati, ovisno o kontekstu. U širem kontekstu, konvergentne sile međusobnog priznavanja obično prevladavaju, dok na lokalnoj razini divergentne sile obično pretjerano naglašavaju razlike među pojedinim zajednicama. Identiteti su rezultat zdrave ravnoteže između dviju vrsta sila. Međutim, neki vanjski utjecaji mogu umanjiti ili čak izbrisati razlike između pojedinih skupina. To može biti rezultat, primjerice, zajedničke percepcije diskriminacije, koja okuplja nekoliko skupina u sukobu prema rasističkoj većini. S druge strane, političke manipulacije mogu povećati povremene varijacije i stvoriti različite, pa čak i antagonističke identitete od vrlo malih razlika. Najtužniji a vjerojatno i najpoznatiji primjer je onaj u Ruandi, gdje je razlika između Hutua i Tutsija bila anegdotalna sve do vremena kolonizacije, a na kraju se pretvorila u službenu i upravnu kategoriju koja je nekoliko desetljeća poslije dovela do genocida kada je 1995. ubijeno 500.000 ljudi. Činjenica je da razliku između Hutua i Tutsija nisu izmislili europski kolonizatori, već je ona bila ostatak prethodne razlike u zanimanjima i sustava kasti, ali europski političari, uz pomoć etnografa i misionara, pretvorili su je u "etničku" razliku (iako ona ni u kojem slučaju nije bila etnička), što je poslužilo kao izgovor za borbu za vlast, uz zločinačke posljedice koje su nam svima poznate. Slični pokušaji napravljeni su u nekoliko naroda koji imaju različita religijska opredjeljenja ili konfesije, kao što je to slučaju u današnjem Iraku između Šiita i Sunita, pri čemu se ne stvaraju razlike koje već postoje ali se pojačavaju netrpeljivosti i neprijateljstva među njima, umjesto da se promiče politika dobrog suživota. Slična politika zabilježena je u prošlosti i u Albaniji između triju vjeroispovjesti koje zajednički žive u toj zemlji, ali ta nastojanja nisu bila uspješna. Danas pretjerano naglašavanje razlika u vjerskoj pripadnosti Roma, te njihova zasebna zastupljenost u međunarodnim tijelima, ne samo da je radikalno suprotna romskoj tradiciji, koja je od indijske mudrosti naslijedila duh međusobnog poštovanja i prihvaćanja različitih vjerskih opredjeljenja, već može dovesti i do neželjenih borbi za moć i štetnih podjela među romskim skupinama.
U tom smislu potrebno je usmjeriti pozornost na odavno prisutnu politiku podjele koju provode vlasti u Mađarskoj na temelju postojećih razlika između Roma starosjedilaca s jedne strane, koje nazivaju mađarskim Ciganima (Magyar Cigány) a opisuju ih kao dobre sedentarne poljoprivrednike, radišne, dobrostojeće, dobro integrirane ljude koji su navodno zaboravili romski jezik, te došljake iz 19. stoljeća (ili one koje smatraju došljacima) s druge strane, koje nazivaju Vlax (Valaškim) Ciganima (Oláh Cigány), a smatraju ih vrlo mobilnim, lijenim, siromašnim strancima koji "govore ciganski". Oni zapravo predstavljaju kombinaciju svih stigmi koje se pripisuju obama narodima koje mađarski seljaci najviše preziru, a to su Cigani i Rumunji. I najmanje nesuglasice između "Mađarskih" i "Valaških" Roma vlasti iskorištavaju kako bi oslabile njihov osjećaj zajedničkog identiteta, iako su obje skupine žrtve povijesti, pri čemu je prva trpjela zbog politike prisilne asimilacije za vrijeme austrougarskog carskog stroja, a druga je žrtva pogubnih pet stoljeća ropstva. Kad je riječ o dijelektu kojim se služe, podjela "Vlax/ne-Vlax" još je beznačajnija budući da je svaki jezikoslovac koji je pokušao napraviti tu razliku primijenio različite kriterije koje je proširio i na druge dijalekte koji prvobitno i nisu bili razmatrani. Zbog toga se ovisno o tome tko je radio određenu klasifikaciju i na temelju kojih kriterija, neki dijalekt može smatrati i "vlaškim" i "ne-vlaškim", a u samoj Rumunjskoj ta razlika postaje posve beznačajna. Stoga bi je trebalo smatrati isključivo povijesnim obilježjem koje odražava kojim su se redom pojedine romske skupine širile u zemlje susjedne Rumunjskoj: za "ne-Vlaxe" se zna da postoje još od srednjega vijeka, a "Vlaxi" su stigli otprilike u doba kad je u Rumunjskoj ukinuto ropstvo (1856.). Uz to, područja u kojima se nekoć govorilo rumunjski, koja su pod rumunjskim jezičnim utjecajem, prostiru se mnogo dalje od sadašnjih državnih granica Rumunjske, što čitavo pitanje dodatno komplicira. U svakom slučaju, na temelju tih činjenica ne mogu se izvući nikakvi zaključci lingvističke, kulturološke, a osobito ne političke prirode. Na žalost, ova opreka, koja je zapravo iskaz etničkih predrasuda nekih seljaka, i danas se može naći u većini publikacija posvećenih Romima.
Trenutačno se u Jugoslaviji nastoji provesti još jedna podjela koja se temelji na dijalektu, a to je podjela između takozvanih "Arlìa" i "Gurbet" romskih dijalekata. To su popularni nazivi (koji na turskom jeziku znače "starosjedilački/sedentarni " i "prognanički") lokalnih varijanti romskoga, ali danas se upotrebljavaju i za imenovanje govornika jedne i druge balkanske varijante prvoga sloja i drugoga sloja romskoga jezika, koje međusobno dijeli tek pet-šest dijalektalnih obilježja. To nas podsjeća na stanje prije dvadeset godina, prije nego što je jedinstvo romskoga jezika dokazano zahvaljujući leksičko-statističkoj metodi, a takvo je stanje vjerojatno rezultat nepoznavanja najnovijih rezultata znanstvenih istraživanja s kojima u Jugoslaviji nisu upoznati. Međutim, oni koji svakodnevno govore romskim dijalektima jako dobro znaju da su balkanske verzije prvoga sloja i drugoga sloja blisko povezane i da se obje inačice mogu upotrebljavati uz potpuno razumijevanje, bez ikakvih prepreka. Neki pojedinci nameću vlastitu osobnost kroz određeni dijalektalni oblik, a njihova nastojanja podupiru različita tijala vlasti, zbog različitih razloga.
Inzistiranje na identitetu podskupina, a osobito na dijalektalnim razlikama manje odražava prirodne razlike između Roma različitih zemljopisnih podrijetla, a više teškoće koje ima većinsko stanovništvo s prihvaćanjem Roma kao još jednog naroda među mnogima, i romskoga kao stvarnoga jezika. Iako varijacije između romskih dijalekata zapravo nisu veće od onih koje postoje unutar baskijskog, njemačkog ili talijanskog jezika, primjerice, mnogi i dalje romski smatraju tek skupinom dijalekata (ili čak "skrivenim žargonom", kako ga je nazvao Yaron Matras u svom projektu financiranom uz pomoć sredstava iz fonda PHARE) radije nego stvarnim jezikom, budući da takvo shvaćanje bolje odgovara uobičajenoj slici o "divljem" stanovništvu koje govori neuhvatljivim jezikom nego pojam pravoga jezika koji se povezuje s idejom o "civiliziranom" narodu. Mnogi, pa čak i oni dobronamjerni, teško mijenjaju svoje stavove i prihvaćaju nove informacije. A drugi smatraju da je isplativije držati se zastarjelih ideja.
Različiti identiteti skupina i podskupina tvore kulturno blago, ali s njima ne treba pretjerivati na štetu osjećaja romskoga zajedništva, koje predstavlja srž rromanipena. S druge strane, čvrsta solidarnost mora se razvijati ne samo među romskim narodom, već i među drugim manjinskim narodima, bilo da oni nemaju kompaktni teritorij kao što je to slučaj sa Bajašima-Rudarima, Putnicima, Zapadnim Armencima, Aškalo-egipćanima, Arumunjima, Jenišima itd. ili imaju vlastiti teritorij, a isto tako i s većinskim stanovništvom i sa svim vrstama drugih identiteta u Europi, kako bi se promicao stvarni sklad svih dijelova naših društava.

1 Za potrebe ovoga teksta izvjestiteljica upotrebljava isključivo naziv Romi (i romski), ali pod tim nazivom uključuje i Sinte (uključujući i španjolske Kale i finske Kaale). Izvjestiteljica upotrebljava riječ "Cigan" samo kad citira institucionalne definicije i dokumente.

2 Neki govornici upotrevljavali su riječ "vitsa", koja je rumunjskoga podrijetla. Izvjestiteljica je tu riječ zamijenila romskom istoznačnicom – "endaj".

3 Rezolucija br. (75)13 Odbora ministara o socijalnom položaju nomada u Europi (1975.) i Preporuka br. (83)1 Odbora ministara o nomadima apatridima i nomadima neutvrđene nacionalnosti (1983.)

4 Rezolucija 125(1981) CLRAE-a o ulozi i odgovornostima lokalnih i regionalnih vlasti u odnosu na kulturne i socijalne probleme stanovnika nomadskoga podrijetla (1981.).

5 Rezolucija br. 249(1993) CLRAE-a o Ciganima u Europi: uloga i odgovornost lokalnih vlasti (1993.) i Preporuka br. 1203 Parlamentarne skupštine o Ciganima u Europi (1993.)

6 Rezolucije br. 11 i 16(1995) CLRAE-a, Prema tolerantnoj Europi: doprinos Roma (1997.)

7 Rezolucija br. 44(1997) CLRAE-a, Prema tolerantnoj Europi: doprinos Roma (1997.)

8 Preporuka br. R(2000)4 Odbora ministara o obrazovanju romske/ciganske djece u Europi (2000.); Koordinator VE za Rome/Cigane i Skupina stručnjaka za Rome/Cigane (1995.); Preporuka o općoj politici ECRI-ja br. 3 o borbi protiv rasizma i nesnošljivosti protiv Roma/Cigana (1998.)

9 Preporuka br. R(2001)17 Odbora ministara o poboljšanju ekonomskog položaja i zaposlenosti Roma/Cigana i Putnika u Europi (2001.); Skupina stručnjaka za Rome, Cigane i Putnike (2002.)

10 Europski forum za Rome i Putnike

11 Opća uprava IV. – Uprava za obrazovanje

12 CLRAE – Kongres lokalnih i regionalnih vlasti u Europi